Kratkometražni animirani film ‘Penjači’ Siniše Mataića osvojio je dvije nagrade na Tokyo Anime Award Festivalu – za najbolji film u kratkometražnoj konkurenciji te nagradu guvernera Tokija.
Mataićev desetominutni film, nastao u kombiniranoj tehnici 3D scenografije i 2D digitalno animiranih likova, prikazuje dvojicu dobrih prijatelja različitih karaktera koji se upuštaju u avanturu penjanja na zahtjevnoj i dugoj ruti na penjalištu Nacionalnog parka Paklenica.
Mataić potpisuje režiju, scenarij, ilustracije i animaciju filma, koji je nastao u produkciji Luma filma, a čiji je sufinancijer Hrvatski audiovizualni centar.
“Nisam htio napraviti film o sebi niti o tom događaju već o tome kako je život nepredvidljiv. Naravno uvelike utječe kako ga odigramo, no ipak na kraju najveći faktor igra sreća, ili kako je neki ljudi zovu, sudbina”, rekao je za Narod.hr Siniša Mataić, računalni animator i redatelj.
Više o autoru, njegovim uzorima i planovima pročitajte u nastavku razgovora.
Narod.hr: Možete nam nešto kratko reći o sebi?
Siniša Mataić: Rođen sam 1983. godine u Zagrebu. Crtanjem se bavim od malih nogu. Tijekom cijele osnovne škole bio sam fokusiran na crtanje, također i cijelu srednju. Upisao sam se u srednju Grafičku školu i uvijek sam žalio što nisam otišao u Školu primjenjenih umjetnosti, no kako je ispalo, to me je još i više motiviralo da se pripremim i kasnije upišem Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer animacija.
Tijekom srednje škole dvoumio sam se između stripa i animacije, no nakon što sam na faksu napravio svoj prvi ciklus hoda znao sam da sam našao svoje savršeno zanimanje. Ta iluzija života koja se dobije puštajući uzajamno crteže jedan za drugim me još uvijek danas očarava.
Narod.hr: Kako ste se odlučili baviti animiranim filmom?
Siniša Mataić: Od trenutka kada sam napravio svoju prvu animaciju bio sam iznimno motiviran. Činjenica da postoji odsjek za animaciju na likovnoj akademiji bio je od presudne važnosti za moju karijeru. Osobno sam bio tek peta generacija na tom novom odsjeku. Bez tog školovanja ne bih bio u mogućnosti izgraditi karijeru kakvu sam htio. Uz konstantan rad na fakultetu stekao sam reputaciju vrijednog animatora te tako uspio dobiti poslove koji su vodili i prvom pravom zaposlenju kao animator.
No kako sam konstantno bio gladan novih znanja, pošto sam bio svjestan svojih ograničenja, sȃm sam tražio načine da se dodatno educiram.
Na svu sreću sam i uspio kada sam od HAVC-a a dobio potporu za školovanje u prestižnoj školi za animaciju The Animation Workshop. Radilo se o tečaju za 3D karakter animaciju u trajanju od četiri mjeseca. Profesori su mi bili profesionalci iz najvećih svjetskih studija: Pixar, Disney, Sony, Dreamworks itd.
To je bio važan korak jer sam tamo saznao da u školi nude artist in residence program Open Workshop, na koji sam prijavio svoj film Off Belay koji je već dobio potporu HAVC-a.
Iduće ljeto samostalno sam otišao na još jedan sličan tečaj u Češkoj, te to ponovio godinu poslije.
Narod.hr: Koliko ste filmova do sada napravili?
Siniša Mataić: Moj prvi samostalni film bio je moj diplomski rad Bog i Zemljani koji je bio i spot za istoimenu pjesmu TBF-a. Off Belay je moj debitanski film.
Uz to sam bio uglavnom glavni animator na osam različitih kratkih animiranih filmova od raznih hrvatskih autora. Te različiti drugi poslovi od reklama, animacija za kazališta, serija. Prestao sam brojati no do sada sam samostalno napravio više od dva sata animacije.
Narod.hr: Je li Vam netko uzor iz Zagrebačke škole crtanog filma?
Siniša Mataić: Naravno! Imali smo sreću na faksu pogledati većinu opusa Zagrebačke škole.
Makar svaki od autora nosi neopisivu vrijednost u svijetu animacije, osobno su mi najdraži Zdenko Gašparović i Nedeljko Dragić.
Oboje su bili izvrsni animatori i još danas vučem inspiraciju iz njihovih specifičnih stilova.
Narod.hr: Svjetski uzor?
Siniša Mataić: Kao što se iz mojih filmova može pročitati, veliki sam ljubitelj japanske animacije.
Moj je najdraži redatelj i animator jedan jedini Satoshi Kon. Što se zapadne animacije tiče tu su Disneyjevi animatori Sergio Pablos i James Baxter.
Mogao bih još puno nabrajati, no da skratim listu, ovo su mi svakodnevni izvori inspiracije.
Narod.hr: Kakvo je stanje s animiranim filmom danas u Hrvatskoj? Svijetu?
Siniša Mataić: Ovo je definitvno tema o kojoj se da dugo raspravljati. Rekao bih ukratko – tako tako. U Hrvatskoj je fantastična činjenica da možemo dobiti financije za kratke filmove. To je rijetkost u Europi i u svijetu. No s druge strane te su financije uglavnom uvijek preniske da se normalno odradi projekt.
Trenutno nema prave industrije u Hrvatskoj (dugometražni animirani ili serije), što znači da mladi animator nakon školovanja ne može otići u neki studio i dobiti posao.
Uglavnom se radi od projekta do projekta u različitim malim studijima. U svijetu pak ima posla, no nivo je jako visok i mjesta za pogrešku nema puno. Također, riječ je o poslovima u dalekim zemljama tipa Kanada ili nešto bliža Engleska, što nosi niz problema, jer su ugovori uglavnom u trajanju projekta što znači stalno putovanje.
Narod.hr: Kako ste primili vijest o nagradi za ‘Penjače’?
Siniša Mataić: Zanimljiva činjenica je da mi je prijateljica bila u Tokyju i poslala mi je fotografiju festivala s mojim filmom kao pobjednikom čak i prije nego su mi javili službeno iz festivala. Tome se nisam niti najmanje nadao, tako da sam skakao od sreće.
Doslovno. Još uvijek ne mogu skinuti osmijeh sa lica.
Narod.hr: Kakva je bila konkurencija?
Siniša Mataić: Iskreno ne znam kakva je bila konkurencija. Zvali su me da ih posjetim u Tokyjo, no pošto sam se nedavno preselio u Barcelonu, nisam bio u mogućnosti sudjelovati na festivalu. Znam de se prikazivalo 522 filma tako da vjerujem da je bilo jako dobrih filmova.
Narod.hr: Otkrijte nam neku zanimljivost vezanu uz ‘Penjače’
Siniša Mataić: Osobno se bavim penjanjem već 12 godina. Kao svoj debitantski film htio sam napraviti film koji je povezan sa mnom na osobnoj razini i ovaj je film upravo to. Naime, ova je priča autobiografskog karaktera.
Prije par godina moj najbolji prijatelj i ja smo skoro doživjeli katastrofu u spuštanju s jednog dugog smjera u Paklenici. Moj penjački partner mojom je krivicom pao sa stijene te u padu zapeo za drvo koje je stršalo iz stijene. Spuštali smo se sa 150 metara i još nam je ostalo 60 metara kad je pao. Tako da nije bilo tog drveta mog prijatelja više ne bi bilo.
Nisam htio napraviti film o sebi niti o tom događaju već o tome kako je život nepredvidljiv. Naravno, uvelike utječe kako ga odigramo, no ipak na kraju najveći faktor igra sreća, ili kako je neki ljudi zovu, sudbina.
Narod.hr: Na čemu trenutačno radite i koje planove za dalje imate?
Siniša Mataić: Trenutno živim sa svojom zaručnicom u Barceloni gdje i radim u studiju Tinker Magic kao senior karakter animator.
Najviše uživam u osobnim projektima i imam više projekata koje bih htio ostvariti. Tu se naravno nalaze i kratki animirani filmovi.
Nadam se da ću biti jednake sreće kao i do sada da ih i uspijem ostvariti.
Off Belay (Penjači) trailer from LUMA FILM on Vimeo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
