Blagdan svog zaštitnika sv. Huberta tradicionalno su proslavili lovci s područja Sisačke biskupije u četvrtak 3. studenoga. Svečanost je započela okupljanjem pod barjacima lovačkih društava i koncertom rogista ispred Sisačke katedrale, a svečano misno slavlje u katedrali predvodio je povjerenik za pastoral lovaca vlč. Božo Pinjuh u zajedništvu s kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom.
Na slavlju je sudjelovalo nekoliko stotina lovaca predvođenih predsjednikom Lovačkog saveza Sisačko-moslavačke županije g. Vladom Kiretom, a na početku je sve okupljene pozdravio vlč. Pinjuh prenijevši im pozdrave biskupa Košića.
U homiliji vlč. Pinjuh je istaknuo kako Bog na različite načine poziva na obraćenje i promjene, pa je tako i svetog Huberta pozvao preko objave križa među rogovima jelena. „Očito je da je Bog za sv. Huberta izabrao način kojim će ga pozvati na obraćenje, a koji je za njega bio prikladan i rekao bih, njemu osobno razumljiv. Prepričavati životopise svetaca je relativno lako. Od svećenika ne traži nikakav poseban napor, a od vas ne traži ni promjenu života, niti obraćenje. Zato nećemo ići danas tim lakšim putem, nego malo težim i zahtjevnijim i zastat ćemo svi zajedno kod onih riječi koje je Isus uputio sv. Hubertu, a koje od nas traže odgovor, te promjenu života i vjerničkog ponašanja.
To su riječi: ‘Huberte, danas na Veliki petak, nije ti mjesto u lovu, nego u crkvi’. Moram reći da sam kao svećenik i lovac sretan i zadovoljan i ponosan na sve vas zbog toga što smo toliko toga učinili za bližnjeg i za čovjeka u nevolji. Neću posebno nabrajati ni hvaliti, ali onaj koji je realan taj se sjeća svih akcija i svega onoga u čemu smo sudjelovali. Ako ćemo biti iskreni mnoge obitelji ne bi proslavile svoja slavlja da nije nas lovaca i pomoći koju smo osigurali na različite načine. Dok razgovaram s ljudima i s vjernicima mnogi ostanu začuđeni kad kažem da sam svećenik i lovac. Pitaju me kako je to moguće, kako je uopće spojivo svećeničko zvanje i lov? Ali nakon nekoliko minuta razgovora u kojima im kažem koliko dobrih djela činimo, kolike štete spriječimo, koliko smo pomogli obitelji s više djece, koliko smo pomogli našem Caritasu, slika se drastično mijenja. Najprije sam vam rekao s čime se doista ponosim, ali moram reći i ono u čemu smo, dragi moji prijatelji lovci, pomalo zakazali, ono što moramo popraviti i učiniti boljim. A to je da bi se trebali češće okupljati u crkvi na svetoj misi, na molitvi, više živjeti sakramentalnim životom. Zašto vam to govorim? To vam govorim radi toga jer se bojim da ne izgubimo onu crtu milosrđa i onaj osjećaj spremnosti pomagati bližnjem koji smo do sada imali. Ovaj grad u kojem živimo, ovi ljudi, potrebni su pomoći i razumijevanja kao nikada do sada. A tamo gdje je teško, među prvima moramo biti mi. Kao što je bilo na susretu mladih i kod osnivanja biskupije, tako mora biti i danas i zato u ovom teškom vremenu ne smijemo zakazati je će to ljudi pamtiti. Pravo je pitanje zato danas može li se izdržati na tom putu življenja za drugog i potrebitog bez Boga, bez molitve, bez mise, bez okupljanja ovdje gdje dobivamo snagu da činimo dobro? Izdržati se ne može bez snage koju pruža euharistija i Kristova blizina“, poručio je okupljenima vlč. Pinjuh.
Nakon mise druženje je nastavljeno u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe gdje su lovci pripremili okrijepu za sve nazočne, a lovci su ovih dana mesom tradicionalno darivali i pučku kuhinju Caritasa Sisačke biskupije.
