U nizu glasovitih riječi bl. Alojzija Stepinca povlašteno mjesto zauzima njegova poruka mladomisnicima 1945. godine: »Šaljem vas u krvavu kupelj.« Krvave godine i desetljeća koja su slijedila pokazala suda je Stepinčevo proroštvo bilo istinito, a iz današnje perspektive vidi se da je bilo i mnogo više od toga, piše Branimir Stanić za Glas Koncila.
Naime, kada bi se to što je desetljećima Crkva u Hrvata krvarila zajedno s hrvatskim narodom zaustavilo samo na brojenju žrtava i na njihovu oplakivanju, negirala bi se otajstvena snaga mučeništva za buduća vremena. Upravo se danas pokazuje istinitim da je krv mučenika sjeme novih kršćana jer mučitelji nisu znali da se svaki ubijeni, mučeni, prognani i u svakom drugom smislu obezvrijeđeni kršćanin nakon smrti preobražava u nebeskoga zagovornika. Drugim riječima, što neka Crkva ima više mučenika, postaje snažnija za buduća vremena.
Svibanj – mjesec brojnih komemoracija
Vjernički gledano, to je jedan od snažnih razloga zašto je za hrvatsku povijest krvavi svibanj, danas, u 21. stoljeću, postao mjesec kada se u doba brojnih komemoracija pokazuje nova životna snaga koja će se manifestirati npr. i u Hodu za život u kojem će ove godine sudjelovati građani iz 12 gradova diljem Hrvatske, što je i u vjerskom smislu znakovit broj.
Dominacija zagovornika života
Kada bi tko danas pokušao opisivati hrvatsku stvarnost na temelju onoga o čemu izvještavaju mediji iz glavne struje, odnosno kada bi ju vagao na temelju onih kojima mediji daju glas, minute i sate, mogao bi lako pomisliti da se hrvatsko društvo liberaliziralo do krajnjih granica ili da hrvatski građani mahom plešu po nekom relativističkom podiju. No ako tko želi dobiti drugačiju, istinitiju i potpuniju sliku, morao bi izići na hrvatske ulice i na njima manje gledati promidžbene plakate, a više u ljude koji će u svibnju svjedočiti da im je stalo do svakoga života – rođenoga i nerođenoga, staroga i mladoga, zdravoga i bolesnoga.
U tom istom ambijentu naići će na mnoštvo miroljubivih, veselih i poletnih građana s pozitivnim porukama. S druge će strane stajati šačice ogorčenih prosvjednika s Hod za životdestruktivnim porukama. Na neki način upravo i taj brojčani odnos pokazuje sudbinu mučitelja i onih koji su izrasli na njihovim idejama. U tisućama se najčešće mjere jedino iznosi proračunske potpore koju primaju za svoju redovitu destrukciju, što materijalno može izgledati mnogo, a duhovno mizerno.
Nova hrvatska stvarnost u kojoj svibanjskih tjedana dominiraju zagovornici za život, kao i oni koji na stratištima mole za žrtve svih ratova, bez obzira na to kojemu narodu i vjeri pripadali, pokazuje da se hrvatsko društvo počelo umrežavati na nov način. Pozorni bi promatrači mogli primijetiti da je na djelu svojevrstan duhovni i kulturni pokret kojemu je od hijerarhijske strukture snažnija struktura mreže, čemu su uvelike pridonijele i suvremene komunikacijske tehnologije.
Kršćani su sada u prednosti jer shvatili su važnost umrežavanja, možda i zbog toga što su mreže bili alati prvih apostola, ali malo bi toga mogli učiniti da nije bilo žrtava iz krvave kupelji. Nije li došlo vrijeme da se na nekom budućem ređenju svećenike počne slati i u – mrežu?
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
