Benedikt XVI još je krajem 1960-ih kao kardinal Ratzinger govorio o Crkvi budućnosti kao produhovljenoj kreativnoj manjini koja se više neće dičiti svojim utjecajem nego će se vratiti svojem središtu i tako ponovno privlačiti ljude. To su bile proročke misli koje se protekom vremena sve više obistinjuju i što se tiče smanjenog društvenog utjecaja Crkve, ali i što se tiče pojavka kreativnih manjina koje ju iznutra obnavljaju kapilarnim djelovanjem, piše Ivo Džeba za Bitno.net.
Posljednje dvije godine jedna od najzornijih potvrda Ratzingerovog ‘proročanstva’ je program Exitus. Pa ako mnogi od vas za taj projekt još nisu čuli, tim više iznenađuje da je kroz njega prošlo već oko 700 pripadnika ‘najugroženije’ Crkvene skupine za koju su mnogi svećenici bezuspješno tražili rješenje kako da ih nakon krizme zadrže u Crkvi. Riječ je, dakako, o mladim muškarcima, iako je program otvoren i za one starije.
Premda bi već bio dobar uspjeh da se toliki broj njih okupio oko neke Crkvene inicijative vezane uz sport ili odmor, u Exitusu su se oni okupili oko molitve, bratstva i askeze, koji su u konačnici usmjereni prema življenju kršćanskog poziva u njegovoj punini. E, to je već nešto ozbiljnije. Uzmemo li u obzir činjenicu da Exitusov program uključuje 90 dnevno odricanje od interneta, alkohola, sportskih događanja, hladan tuš, dnevnu krunicu, misu, redovite sastanke bratstva, dolazimo do nečega što smatram najvećim osvježenjem u Crkvi u Hrvatskoj u protekle dvije godine otkako projekt postoji. Upravo sam zato bio iznimno sretan što sam mogao razgovarati s pokretačem i duhovnikom Exitusa fra Matom Bašićem i trojicom mladića koji su program prošli: Stjepanom, Ivanom i Matejem.
Fra Mate priznaje kako je i njega samog iznenadio broj muškarca koji se uključio u Exitus. Kaže da ih je na njegovom prvom predstavljanju u franjevačkoj crkvi na Kaptolu očekivao desetak, ali kad je došao ugledao je punu crkvu. Razloga za tako velik odaziv, kaže, je nekoliko: “Kao prvo, riječ je o nečemu novom što na takav način nije bilo prisutno u Hrvatskoj. Drugo, vjernici su zasićeni različitim ‘mekanim’ tipovima duhovnosti u kojima nema odricanja, u kojima nema askeze. Upravo pomalo vojnička izazovnost Exitusa kod muškaraca budi želju da se dokažu kao muškarci. I naposljetku, ljudima je dosta masovnosti jer masovnost nudi euforičnost koja je nestalna i ne donosi plod, dok konkretan rad unutar malenog bratstva na određeno razdoblje od 90 dana donosi vidljive rezultate.”
Exitus je, dodaje fra Mate, u svojoj duhovnosti potpuno katolički, utemeljen na otačkoj tradiciji, Učiteljstvu Crkve i svetačkim primjerima, drugim riječima, onom univerzalnom što u svim svojim dijelovima polaznike usmjerava na euharistiju koja je imperativ čitavog programa. Jedan od dokaza toga jest da su među polaznicima Exitusa pripadnici različitih duhovnosti unutar Crkve, od karizmatika i svjetovnih franjevaca do neokatekumena i tradicionalista, a program su dosad prošli i mnogi svećenici, redovnici i bogoslovi.
Trajanje od 90 dana odabrano je jer je znanstveno utvrđeno da je toliko vremena potrebno da se mozak ‘resetira’, da čovjek uspije postići nove navike i otkloniti stare koje ga čine neslobodnim te tako započeti novi život. Razdoblje od 90 dana se, kaže, koristi i kod liječenja ovisnika koji su upali u različita ropstva, a upravo je izlazak iz ropstva sadržan i u samom nazivu Exitus.
“Exitus dolazi od grčkoga Exodus (Izlazak)”, govori fra Mate. “Riječ je o izlasku izraelskog naroda iz egipatskog ropstva. Kao što su oni 40 godina prolazili kroz pustinju do obećane zemlje, ovdje se kroz 90 dana želi proći vrijeme čišćenja. To je čišćenje u kojem se želi lišiti samoga sebe da, kao što Pavao kaže, ne živim više ja nego da Krist živi u meni. U tome nas sprječavaju zlatna telad od kojih se želimo osloboditi, a imamo ih jako puno iako ih često nismo svjesni. Robovi smo tehnoloških dostignuća, robovi smo različitih navika i navezanosti. Ono što se želi postići kroz tih 90 dana jest da postanemo djeca Božja i da se posvetimo obitelji, prijateljima, kako bi im mogli služiti.”
“Žalosno je da kada danas čovjek prolazi ulicom vidi mlade kako u društvu na kavi svatko bulji u svoj mobitel. Cilj Exitusa je osloboditi od toga. Postići da supružnici imaju živu komunikaciju koja se ne svodi samo na komentiranje serije koje gledaju, kao što to danas često biva. Obnoviti komunikaciju oca s djecom, prijatelja s prijateljem. Za sve to je potrebno izaći iz ropstva. Najljepše mi je čuti kada mi dođu žene muževa koji prolaze Exitus i pitaju me ‘Fra Mate, kad će početi Exitus 365, jer brak nam se obnovio i počeli smo komunicirati’.”
Za komunikaciju je, dakako, potrebno vrijeme, a pogledom na Exitusov program mnogi bi se mogli prepasti da im neće ostati dovoljno vremena ni za održavanje dosadašnje razine, no iskustva govore upravo suprotno. Mate objašnjava: “Iako je često prva reakcija: ‘Tko će to sve uspjeti?’, Exitus je tako koncipiran da ti zapravo daje vremena. Štoviše, najveće iskustvo koje imam od ljudi koji su prolazili Exitus je da su dobili toliko vremena da nisu znali što će s njim, jer ranije nisu imali ono vrijeme koje su sami sebi uludo oduzimali. Promislite samo koliko svatko dnevno provodi vremena na mobitelu i bit će vam jasno.”
Ove riječi za Bitno.net potvrđuje i Stjepan, student FER-a kojemu je, kako kaže, sudjelovanje na Exitusu značajno podignulo posvećenost studiju i učinkovitost u radu. “Kroz Exitus sam dobio puno više vremena, što sam uložio u rad, imao sam puno bolje rezultate na fakultetu, bio sam zadovoljniji, a s vremenom kad se čovjek privikne na novi ritam, postao sam i odmorniji. Mi smo u bratstvu dogovorili dizanje u 6 što se, nakon što sam se navikao, pokazalo fenomenalno jer bih ranije ulazio u proces učenja i brže i kvalitetnije odradio svoje zadatke i imao više vremena i bio smiren, a to mi je pomoglo da podnesem puno veće opterećenje nego dotad.
Općenito sam počeo ozbiljnije živjeti. Kad se riješiš različitih stvari na koje si gubio vrijeme jednostavno nemaš što raditi pa prođeš meditaciju još jedanput, ili završiš zadatke za fakultet, naučiš za ispit, pomogneš po kući, počneš razgovarati s ljudima. Meni je bila fora, što kada ne koristiš internet počneš razgovarati s ljudima o vijestima koje nisi mogao doznati i najedanput se razvije komunikacija i o drugim stvarima.
Matej je u Exitus krenuo u vremenu kada je još bio nezaposlen, pa ga je Exitusu najviše privuklo strukturiranje dana koja mu je tada trebalo, samom mu je kaže bilo izazovno rasporediti dan koji nije imao kraja. “Ja sam prije Exitusa doslovno mogao reći kad je koja vijest kada izašla na pojedinom portalu. Po navici sam samo refershao, scrollao po Facebooku iako sam iste stvari viđao po 6-7 puta. Također, pratio sam apsolutno sve što se tiče sporta. Uvijek pričam kako je moj prvi izazov unutar Exitusa bila rukometna utakmica Hrvatske i Srbije, dakle nešto što se mora gledati. Na prvom sastanku sam lobirao da se napravi izuzetak da to možemo pogledati, ali nije prošlo. Stvarno sam imao snažno usađenu naviku da sve moram pregledati”, ispričao je.
S vremenom su se prioriteti potpuno promijenili. Matej kaže kako su se unutar bratstva jednu večer dogovorili da će si dopustiti pogledati utakmicu Barcelone, ali nogomet je za njih tu večer pao u drugi plan. “Utakmicu smo planirali odgledati nakon molitve i zajedničkog razgovora o proteklom tjednu. Na kraju smo propustili cijelu utakmicu jer smo ostali u razgovoru, posve smo zaboravili da se igra utakmica. To je najbolji pokazatelj promjene.”
I upravo je bratstvo element programa kojeg su svi jednoglasno proglasili odlučujućim za promjene na sebi koje su uspjeli ostvariti kroz Exitus. Bratstva se sastoje od 4-6 muškaraca, koji se svakodnevno čuju i jednom tjednom vide sastaju da bi razgovarali o poteškoćama s kojima se susreću u prolaženju programa. Fra Mate kaže da bi bilo idealno da oni koji žele polaziti Exitus sami nađu nekoliko prijatelja ili članova rodbine s kojima bi formirali bratstvo, no ako to nije moguće onda on prema mjestu stanovanja spaja u bratstva one koji su se prijavili preko obrasca.
Tjedni sastanci, ovisno o potrebi, traju između 30 do 60 minuta, kako ne bi postali vremensko opterećenje za ostale obaveze. “Za susrete bratstva”, objašnjava Matej, “ključno je da se osoba osjeća ugodno i da može svaki problem reći svome bratstvu. Čovjek se toliko lakše osjeća kada to podijeli s drugima jer znaš da ta stvar neće izaći izvan tvog bratstva i da se obraćaš ljudima koji su u istoj situaciji kao i ti, da te podržavaju i daju ti snagu za dalje.”
Stjepan nastavlja: “Taj učinak bratstva stvarno daje čovjeku sposobnost koju inače ne bi imao. Ja sam poslije pokušavao živjeti neke stvari izvan Exitusa, ali nije išlo. Teško je to objasniti, gledaš sebe prije dva tjedna i u bratstvu si stvar mogao odraditi bez problema, a sad ne ide. Bratstvo je ključ. Zanimljivo bi bilo to istražiti i sa znanstvenog aspekta jer nevjerojatno je koliko muškarci daju više od sebe zbog efekta bratstva to je pomalo i neshvatljivo.”
Bratstvo je objašnjenje i gotovo nevjerojatne činjenice da u vremenu u kojem toliko ljudi voli započinjati stvari koje na kraju ne dovršava ovako zahtjevan program završava, kažu, 99,9% polaznika. Ipak, postoji i jedna kvaka, a ona je u tome da ako netko unutar bratstva želi tijekom ciklusa odustati može to učiniti pod uvjetom da se tada čitavo bratstvo ponovno ‘vraća u Egipat’, odnosno na početak. Svi moraju restrirati cijeli ciklus, sve što su prošli i s danom u koji je jedan od članova napustio ponovno krenuti ispočetka. To je tzv. nuklearna opcija koja se može aktivirati. Ona se pokazala jako korisnim jer nitko ne želi biti taj zbog kojega su se ostali vratili u Egipat.
No u bratstvu Exitusa nije riječ samo o ljudskom zbližavanju u kojem jedna osoba drugoj daje potporu, veze se, kažu, događaju na duhovnoj razini na kojoj svi nose bremena jedan drugoga. Ivan Objašnjava: “Zanimljiva je stvar promotriti koliko utječe na bratstvo ako jedan od braće popije nešto alkoholno, popije nešto slatko ili padne u nekoj ovisnosti. Ništa ne mora reći, ali cijelo bratstvo osjeti da im je tada bilo teže. Na neki su način svi podijelili taj teret, bilo im je teže na poslu, ili im je eskalirala situacija na poslu ili s djevojkom. Nevjerojatno je kolika jedni na druge utječemo.”
Izazovi koje pojedini članovi bratstva prolaze kroz 90 dana općenito su različiti, no fra Mate kaže kako postoji jedna stvar prema kojoj mnogi na početku prilaze s dozom straha: “Prvo čega se većina najviše preplaši je hladni tuš, a na kraju ispadne najlakši dio na kojeg se većina najlakše navikne i najčešće zadržava i nakon kraja programa. Onaj tko je iskusio blagodati hladnog tuša, taj se više neće tuširati toplom vodom. Postoje i studije koliko hladan tuš pozitivno utječe na ljudski organizam. Može se čak koristiti u stanjima anksioznosti i depresije. Nakon hladnog tuša ujutro si kao ptičica.”
Matej je, s druge strane, unutar svoga bratstva imao nešto drugačije probleme, budući da je obavezni post srijedom i petkom nekima teško padao, vodile su se zahtjevne ‘teološke’ rasprave hoće li članovi njegovog bratstva za vrijeme posta ujutro smjeti pojesti samo jabuku ili jogurt i jabuku. Iako nije rekao koja je strana unutar spora na kraju pobijedila, ovaj primjer dobro oslikava koliko se pojedini elementi askeze ozbiljno shvaćaju.
Baš zbog toga što je riječ o programu koji uključuje ozbiljnu askezu, fra Mate upozorava kako je za ulazak u Exitus potrebno biti psihofizički zdrav. “To treba reći da ne bi neki shvatili Exitus kao nekakvu terapiju. Ljudi koji se prijavljuju trebaju moći pratiti određeni program, ali i biti pripravni postati dijelom određenog bratstva. Exitus nije terapijski program, nego program kojim se traži aktivnost, založenost i prisutnost gdje se osoba i u psihofizičkom smislu može dati i za bratstvo i za rast u osobnim krepostima.”
“Na tom putu izgradnje odnosa s braćom, ti nisi samo osoba koja treba bratstvo kako bi ti pomoglo da dođeš do stvari zbog kojih si ušao u program”, dodaje Ivan. “Bratstvo itekako treba tebe. Dakle, ti u svakodnevnoj komunikaciji s bratom ne možeš samo očekivati primati nešto od njega, on također treba primati nešto od tebe i za to trebaš biti spreman.”
Treći stup Exitusa uz askezu i bratstvo je molitva. Molitveni život kroz period od 90 dana je intenzivan i uključuje dnevnu krunicu, Anđeo Gospodnji, jutarnje i večernje razmatranje, te kao okosnicu što češću misu. Uz to, Uz to, braća svakodnevno mole za Crkvu, pastire, obitelji, sve one koji ne mogu, a žele imati djecu, te za nova duhovna zvanja i domovinu. Shvaćanje važnosti molitve je, kažu, iznimno bitno jer oni koji Exitusu pristupe kao nečem spartanskom, nečem u čemu uspijevaju vlastitim snagama, kasnije se vraćaju na stare navike.
“Bez molitve, nećeš izdržati do kraja. Jako se dobro može uočiti razlika kada više puta tjedno ideš na misu i kada se pričešćuješ, u odnosu na vrijeme kada se posjet crkvi svede na nedjeljni minimum, koji se ‘odradi’”, prisjeća se Matej svog iskustva, dok je fra Mate podijelio poruku jednoga brata koji mu je na kraju uskrsnog ciklusa napisao “’Fra Mate, najveći plod Exitusa je što sam se danas ujutro ustao i išao moliti ne zato što moram nego zato što to želim’”
To ustvari i jest cilj Exitusa, ući u 91. dan kao čovjek čije srce je usmjereno prema drugoj Ljubavi, u odnosu na različite navezanosti koje su dotad zauzimale njezino mjesto. Stjepan objašnjava: “Ključna stvar je da ti 91. dan znaš da katolička vjera nije puka filozofija nego nešto što se može svaki dan živjeti. To je iskustvo koje mijenja cijeli život. Mi smo naviknuti da kad dođemo na misu da nam stvari često djeluju dosta apstraktno i nedostižno. Kroz iskustvo Exitusa se to zauvijek mijenja. Čak i ako se poslije dogodi neka katastrofa da otpadneš od vjere, u svojem sjećanju ćeš uvijek imati iskustvo tih 90 dana i znat ćeš da se može živjeti drugačije i da su moguće stvari za koje dotad nisi vjerovao da su moguće.”
Svjedočanstva o utjecaju Exitusa na život onih koji su ga prošli su brojna i neka od njih se nalaze na web stranici programa pa ih je suvišno ovdje sva nabrajati. Fra Mate je za Bitno.net istaknuo i različite oblike ozdravljenja koja su se dogodila od kojih neka upućuju na izravnu Božju intervenciju: “Imamo primjere muškaraca koji nisu mogli imati djecu, pa su im supruge zatrudnjele. Neki koji su bili bolesni za koje smo molili ozdravili bi čak i od malignih bolesti koje su bile izuzetne teške. Otac jednog brata je imao tumor na mozgu. Nakon posta kojeg smo napravili za njega tumor je u potpunosti nestao. Čudesne su se stvari događale.”
Pred kraj razgovora dotaknuli smo se i nedavno oformljenog Bratstva blaženog Karla, kojeg su osnovali oni koji su prošli Exitus, kao oblik nastavka zajedničkog djelovanja onih koji su prošli program. “Temeljna svrha bratstva je da momci koji osjete potrebu ostati u zajedništvu Exitusa to mogu učiniti”, priča Ivan. Ljudima to odgovara, nedostaje im kvalitetnog društva koje će pričati o normalnim i zdravim temama. Ideja je pružiti mogućnost braći koja to žele da se mogu aktivirati u različitim odborima, već prema tome u čemu će prepoznati mogućnost za ostvarenje svog doprinosa.”
No ključna aktivnost Bratstva blaženog Karla zasad će biti pomoć pri provođenju Exitusa, koji je daleko premašio organizacijsku zahtjevnost koju bi fra Mate mogao sam pokrivati. “Iza Exitusa treba stajati jedna struktura, tako da je trenutno primarni cilj Bratstva održavanje samog programa i njegovo unaprjeđivanje. Ono što se ne unaprjeđuje počinje propadati. Da Exitus bude živ potrebno je da iza njega stoje živi ljudi koji na njemu rade”, kaže Stjepan.
Za sam kraj ostavio sam pitanje koje će vjerujem najviše zanimati barem polovicu onih koji su stigli do ovdje s tekstom: Što je s djevojkama, možemo li nešto slično u budućnosti očekivati i za njih? Fra Mate je rekao kako su postojale aktivnosti na tom polju, iako je zasad stvar u neizvjesnosti. Stjepan, Matej i Ivan su se složili da postoji razlika u načinu na koji muškarci i žene reagiraju u grupama te da bi efekt bratstva (ili u tom slučaju sestrinstva), ključan za prolazak programa, kod njih mogao izostati, pa je upitno kako bi stvar funkcionirala.
Bilo mi je malo neugodno priču završiti u tom tonu, želio sam nešto s čime će svi biti sretni piše Ivo Džeba za Bitno.net., i tada se fra Mate sjetio i spasio stvar: “Treba reći da je ovaj programa indirektno najviše program za žene jer muškarac postaje bolji muž i bolji otac. Najviše koristi od ovog programa imaju upravu žene i ovaj program upravo jest napravljen da bi muškarac postao bolji muž svojoj ženi.”
“By the way”, dometnuo je Matej, “kad je krenuo Exitus, organizirana je grupa u kojoj su bile samo žene koje su molile za muškarce koji su prolazili Exitus”.
“To može biti program za žene: molite za njih, pratite ih”, zaključio je fra Mate naš razgovor o Exitusu, novoj stvarnosti unutar Crkve u Hrvatskoj pred kojom su, uvjeren sam, obilni plodovi.
Kako se uključiti u Exitus
Novi ciklus Exitus programa započinje 26. rujna 2019. i traje do Božića 2019.
Program je moguće polaziti iz bilo kojeg grada ili mjesta ukoliko se može oformiti bratstvo od najmanje dvojice braće. Idealna veličina bratstva je od 4-6 braće.
Predstavljanja novog ciklusa Exitus programa održat će se u više gradova:
Slavonija: Osijek – Crkva Župe Svete Obitelji, Osijek/Jug – Paška 35a – Četvrtak 19. rujna 2019. s početkom u 20,00 sati.
Dalmacija: Zadar – Dvorana Nadbiskupijskog sjemeništa Zmajević – Trg Svete Stošije 2 – Petak 20. rujna 2019. s početkom u 20,00 sati.
Dalmacija: Split – Crkva Župe Pohođenja Blažene Djevice Marije – Spinut – Subota 21. rujna 2019. s početkom u 20,00 sati.
Rijeka: Crkva Župe sv. Ćirila i Metoda na Sušaku – Nedjelja 22. rujna 2019. s početkom u 20,00 sati.
Zagreb: Franjevačka samostanska crkva sv. Franje Asiškog (Kaptol 9 – Opatovina) – Ponedjeljak 23. rujna 2019. s početkom u 20,00 sati.
Prijave za ovaj ciklus traju do srijede 25. rujna 2019.
Prijave preko poveznice:
Više informacija o programu na stranici:
https://exitus.hr/2018/09/12/exitus-program/
Dodatni upiti preko elektronske pošte Bratstva:
exitus.fraternitas@gmail.com
Tekst se nastavlja ispod oglasa
