Svidjelo se Bogu pokazati u duhu mračno prebivalište čistilišta nekim odabranim dušama, da vjernicima objave bolne tajne boravka za njihovu duhovnu pouku. Među takve, bila je odabrana i glasovita Sveta Franciska, utemeljiteljica Družbe oblata. Umrla je u Rimu 1440. godine.
Bog ju je obdario sjajnim viđenjima o stanju duša u drugom svijetu, a za čistilište je napisala da je to mjesto ‘boravka u nadi’.
Doživjela je niz osobnih tragedija, među njima smrt muža i djece. Potpuno se posvetila brizi za siromahe i bolesnike, žrtve epidemija i ratova. Osnovala je prvi rimski dom za napuštenu djecu. Stroga pokornica, glasovita po svojim viđenjima, objavama, čudesima i duhovnim zanosima, bila je utjelovljenje poniznosti, poslušnosti, strpljivosti, ljubavi i vjere.
Sveta Božja Crkva, kao cjelina, sastoji se od tri dijela: putujuća Crkva na zemlji, proslavljena Crkva u nebu i Crkva u čistilištu gdje se duše čiste i pripremaju da budu “bez mrlje i ljage za susret s Bogom”, kako svjedoči Sveto Pismo i crkveni nauk.
Ove tri Crkve sačinjavaju mistično Tijelo Kristovo, tako da duše u čistilištu nisu ništa manje dijelovi toga Tijela nego što su vjernici na zemlji i izabranici na nebu.
Sve duše iz čistilišta dolaze, nakon očišćenja, prosvijetljenja i sjedinjenja, pred Božje lice i život vječni.
Svidjelo se Bogu pokazati u duhu mračno prebivalište čistilišta nekim odabranim dušama, da vjernicima objave tajne boravka za njihovu duhovnu pouku. Među takve, bila je odabrana i glasovita Sveta Franciska, utemeljiteljica Družbe oblata. Umrla je u Rimu 1440. godine. Bog ju je obdario sjajnim viđenjima o stanju duša u drugom svijetu.
Vidjela je pakao i njegove strahote. Vidjela je također i unutrašnjost čistilišta i njegov tajanstveni red. Iz poslušnosti naredbama svojih starješina, sve je očitovala što joj je Bog objavio. Svoja je viđenja zabilježila na zahtjev svog duhovnog voditelja velečasnog Matteottia.
Ova svetica je izjavila kako je poslije nego je podnijela neizrecivu grozotu pakla izašla iz tog ponora i kako ju je nebeski vodič poveo odatle u područje čistilišta, gdje nije bilo ni nereda, ni grozota, ni očaja ni vječne tame. Rečeno joj je da se to mjesto čišćenja duše (koja ne može nečista, sa mrljama i posljedicama grijeha stupiti u vječno blaženstvo) zove: boravak u nadi. Vidjela je duše koje trpe čišćenje, ali ih anđeli pohađaju i pomažu u njihovim patnjama.
Svetica je tvrdila da čistilište ima tri stupnja.
U gornjem području su duše koje trpe neznatne patnje, a čišćenje se sastoji od velike čežnje za Bogom i blaženim gledanjem Boga.
U srednjem području, koji se sastoji od tri djela, nalaze se duše većih grešnika kojima je potrebno veće očišćenje duše na koju su se ‘zalijepile’ posljedice života i njihovih grijeha. Naime, grijeh premda je oprošten po milosti i krvi Kristovoj, uvijek ostavlja trajne posljedice kako na onoga koji čini grijeh, tako i na druge osobe prema kojima se griješi, a posredno i na svijet oko nas. Naime, za ljudsku dušu nije svejedno je li se čovjek napio jednom, pet puta, dvadeset puta ili pije 30 godina. Duša je dinamička kategorija čiji život ima uzrok-posljedicu, a samo čiste duše dolaze u blaženo gledanje lica Božjeg.
Najniže područje, s također tri djela, nalazi se posve blizu pakla. Tu duše trpe očišćujuću snažnu vatru, ali im je utjeha da će jednog dana gledati i biti u Božjem prisustvu. Tu se nalaze svi oni kršćani kojima je bilo puno dano u spoznavanju vjerskih istina, a zanemarivali su te darove ili su ih iskorištavali samo za svoje svjetovno dobro.
