Danas crkva slavi ranokršćanskog sveca sv. Amona, podrijetlom iz Aleksandrije u Egiptu.
Sveti Amon rođen je u Aleksandriji (Egiptu) 288. godine, podrijetlom je iz bogate aleksandrijske obitelji te je rano izgubio roditelje. Kad mu je bilo 22 godine oženio se djevojkom iz plemenite obitelji. Oboje su tada položili zavjet bračne uzdržljivosti. Nakon 18 godina života u čistoći, Amon se povukao u pustinju kod Aleksandrije na brdo Nitriju, južno od jezera Mareotis (danas Maruit) gdje je kao isposnik živio u najstrožoj askezi. U to su se vrijeme tamo sastajali mnogi anahoreti (pustinjaci) koje je Amon okupio u zajednicu.
Navodi se također kako ga je Sveti Antun opat nagovorio da podigne samostane i da svoje pustinjake smjesti u njih. Amonova zajednica brojala je više od 4 tisuće sljedbenika, smještenih u pedesetak samostana. To je mjesto Sveti Jeronim nazvao Božjim gradom. Monasi su se uzdržavali vlastitim radom, proizvodeći odjeću i vino, a kruh su pekli u vlastitim pekarama. Imali su također veliku crkvu s osam svećenika te bili nadaleko poznati po izvrsnom pjevanju psalama.
Amona se uz najslavnijeg pustinjaka, Svetog Antuna opata, smatra ocem istočnog monaštva. Sveti Antun je izuzetno cijenio Amona. Kad je Amon preminuo, godine 348. u dolini Scetis (danas Wadi El Natrun), sveti Antun je iz daljine vidio kako anđeli nose njegovu dušu u nebo. Tom se svecu pripisuju mnoga čudesa.
