Porijeklom je iz Atene, poučen u filozofiji te veoma uznapredovao u krepostima. Higin je izabran za rimskog biskupa i papu 138. g. naslijedivši Sv. Telesfora, koji je život okončao mučeničkom smrću. Odmah se suočio s problemom krivovjerne sekte gnosticizma, koja je bila sinteza židovstva i poganske filozofije. Ova hereza tek u začetku dočekat će i njegove nasljednike, prenosi Laudato.
Papa Higin se posvetio sređivanju struktura u Crkvi. Uveo je razlike u službama. U veće službe spadaju: đakonat, svećenstvo i biskupska služba. To su božanske službe, ustanovljene od Apostola. ‘Manje’ službe je uveo baš papa Higin, da budu ispomoć Crkvi i ‘većim’ službama. Ostijarij – vratar, povjereno mu je čuvanje, otvaranje i zatvaranje prostorija gdje se sakupljaju vjernici; lektor – čitač tekstova iz Biblije, biskupskih i svećeničkih tekstova upućenih vjernicima; egzorcist – uloga mu je onemogućavanje i istjerivanja demona; akolit – nosi svijeće u obredu – u pripremi je da postane svećenik; subđakon – ispomaže đakonima pri službi u zajednicaama.
Obvezno kumstvo
Papa Higin je uveo obvezno kumstvo u krštenju. Kumovi su svjedoci da dotičnik zavređuje i da je dostojan krštenja. U slučaju smrti roditelja, kumovi su dužni voditi brigu o kršteniku u materijalnim, a pogotovo u odgojnom pogeldu.
Papi Higinu je pripisana i odredba o čuvanju posvećenog ulja, koje se rabi u sakramentu krizme i pri posvećenju biskupa.
Umro je kao mučenik 142. Sveti Higin je bio deveti papa u apostolskom slijedu.
