Sveti Ivan Evanđelist (etim., na hebrejskom יוחנן Johanan, “Gospodin je milostiv”), (Betsaida u Galileji, početkom I. st. – Patmos, 101 g.) apostol i evanđelist, svetac Rimokatoličke Crkve, pisac Evanđelja po Ivanu, Prve, Druge i Treće Ivanove poslanice te knjige Otkrivenja.
Porijeklom Židov iz Galileje. Roditelji su mu bili Zebedej i sveta Saloma, a brat sveti Jakov Stariji.
Zajedno je s Petrom i Jakovom kada Isus, u Kafarnaumu, ulazi u Petrovu kuću kako bi mu ozdravio punicu (Mk 1,29); s ostalom dvojicom slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira, čija je kći vraćena u život (Mk 5,37); slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočiti Preobraženju Gospodnjem (Mk 9,2); uz njega je na Maslinskoj gori kad izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta (Mk 13,3); blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtu povlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke (Mk 14,33).
Ivanove poslanice mogu se nazvati, a posebno prva, poslanicama ljubavi, jer u njima dolazi 31 puta glagol „ljubiti“ te 21 puta imenica „ljubav“. On nam je u njima dao i najdivniju definiciju Boga: „Bog je ljubav!“. Otkrivenje je proročka knjiga, o konačnoj pobjedi Isusa Krista.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
