Dio njegovih relikvija prenesen je sredinom XI. stoljeća u Mađarsku, a mađarski kralj Géza I. dao je njegovo ime jednom od svojih sinova (mađarski kralj Kálmán ili Koloman Arpadović, poznat iz hrvatske povijesti).
Sveti Koloman (Colomannus, Colman, Kálmán), irski redovnik, hodočasnik i mučenik kraljevskog roda, rodio se u X. stoljeću, a početkom XI. stoljeća uputio se na hodočašće u Svetu zemlju.
U to vrijeme u srednjoj Europi odvijali su se ratni sukobi između Austrije, Moravske i Češke. Na putu kroz Austriju Koloman je zaustavljen zbog neobične odjeće i tuđinskog govora. Nije govorio njemački pa je bez sudskog postupka optužen kao češki špijun, a razjarena gomila mučila ga je i potom objesila na današnji dan, 13. listopada 1012, u austrijskom gradu Stockerau (kotar Korneuburg, Donja Austrija). Objesili su ga između dvaju zločinaca.
Čudo na bazgi
Njegovo tijelo ostalo je visjeti na bazginom grmlju bez ikakvih znakova raspadanja, nedirnuto od ptica i divljih zvijeri, a bazga je čudesno zazelenjela. Kad je neki čovjek odrezao komad mesa sa svečevog tijela, u želji da pomogne teško bolesnom sinu, iz tijela je potekla svježa krv.
Nakon tri godine skinuli su Kolomanovo tijelo s grmlja, a po naredbi biskupa Megingauda svečano su ga pokopali u opatiji Melk. Na njegovom grobu dogodila su se mnoga čudesa. Dio njegovih relikvija prenesen je sredinom XI. stoljeća u Mađarsku, a mađarski kralj Géza I. dao je njegovo ime jednom od svojih sinova (mađarski kralj Kálmán).
Kod opatije u Melku redovito vode na blagoslov konje i stoku, a svetom Kolomanu posvećeni su mnogi zdenci i vrela te crkve i kapele u Austriji, Bavarskoj, Švapskoj, Mađarskoj i Irskoj.
