Svjetski dan Roma, 8. travnja obilježava se u čast prvog Svjetskog kongresa Roma, održanog od 8. do 12. travnja 1971. godine u Londonu, jednog od najvažnijih događaja u povijesti Roma, piše Savez Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara”.
Romska zastava je u donjem dijelu zelene boje koja simbolizira zemlju, a u gornjem dijelu je plave boje koja simbolizira nebo. Crveni kotač, koji se nalazi u sredini zastave, predstavlja putovanja i migracije Roma.
Službena romska himna temelji se na staroj romskoj pjesmi „Gyelem, Gyelem” („Idem, Idem˝).
Prvi kongres Roma u Londonu rezultirao je i proglašenjem službenog romskog jezika (romani chiba), kao i službenim prihvaćanjem naziva „Rom˝, što na romskom jeziku znači čovjek.
Na četvrtom Svjetskom kongresu Roma održanom 1990. godine u Poljskoj odlučeno je da se 8. travnja, dan kada je otvoren 1. Kongres u Londonu, proglasi za Svjetski dan Roma koji će se svake godine obilježavati u cijelom svijetu.
Prema popisu stanovništva provedenom u 2011. godine u Hrvatskoj ima 16.975 Roma.
Nepoznato o Romima
Znate li kada i u koja dva grada su Romi prvo došli u Hrvatsku?
*Romi su u 14. stoljeću počeli naseljavati dijelove Balkana izvan Bizantskog Carstva – tijekom tog stoljeća došli su na područje današnje Srbije, Bugarske,Rumunjske i Hrvatske.
U 15. stoljeću uslijedila je migracija Roma kroz srednju Europu prema zapadnoj i
sjevernoj Europi, da bi romskim naseljavanjem Velike Britanije i Skandinavije u prvoj polovici 16. stoljeća završio veliki migracijski val kojim su se Romi raspršili po
gotovo čitavoj Europi.
U takvom povijesnom kontekstu treba razumjeti i naseljavanje Roma na hrvatski povijesni prostor.
U Hrvatskoj se Romi prvi put javljaju u Dubrovniku 1362. godine, a počevši od 1378. godine u Zagrebu. Do sada su samo dva hrvatska grada – Zagreb i Dubrovnik – temeljitije romološki istražena što se tog razdoblja tiče – Dubrovnik zahvaljujući arhivskim istraživanjima Đurđice Petrović, a Zagreb zahvaljujući izvorima koje je objavio Ivan Krstitelj Tkalčić. Ostala su spominjanja Roma na hrvatskom prostoru u to doba rijetka i sporadična, a daljnja arhivska istraživanja u potrazi za Romima u kasnom srednjem vijeku na hrvatskom prostoru tek predstoje.
Romi su na hrvatskom prostoru u 14. i 15. stoljeću bili sedentarizirani, a bavili su se ponajprije obrtom i trgovinom. U Dubrovniku i Zagrebu živjeli su zajedno s ostalim gradskim stanovništvom, a odnos tog stanovništva prema Romima – baš kao i u ostatku Europe u to doba – još nije bio obilježen isključivanjem i progonima. U dostupnim izvorima nigdje se ne spominje romski nomadizam, te je po tome hrvatski prostor sličniji Balkanu, gdje su Romi ušli u ekonomski sustav domicilnog stanovništva (primjerice Bizantsko Carstvo ili rumunjske zemlje), nego srednjoj i zapadnoj Europi, gdje su Romi u 15. stoljeću zabilježeni gotovo isključivo kao nomadi, primjerice tobožnji hodočasnici.
*Izvor: „Romi u hrvatskim zemljama u 14. i 15. stoljeću“, Daniel Vojak i Neven Kovačev
