Tko je bio Alois Mock – ‘Mene uz Hrvatsku i Hrvate vežu neraskidive veze’

Za vrijeme Domovinskog rata austrijski novinari upitali su  dr. Aloisa Mocka, vicekancelara i ministra vanjskih poslova Republike Austrije, zbog čega toliko pomaže Hrvatskoj a on im je odgovorio: „Mene uz Hrvatsku i Hrvate vežu neraskidive veze.“.

Bio je jedan od rijetkih političara u Europi i svijetu koji se potpuno i sasvim založio za istinu o Domovinskom ratu i međunarodno priznanje Hrvatske u vrijeme kada je cijeli svijet stajao na strani Jugoslavije i Srbije.

Hrvatska i Hrvati duguju veliku zahvalnost ovom izuzetnom političaru i čovjeku.

Rođen je u katoličkoj obitelji koja se protivila uzletu nacionalsocijalista. To je toliko obilježilo njegov život da se u životu, kao katolik, odlučio boriti protiv svih totalitarizama, a osobito komunističkog s kojim je Austrija bila itekako u dodiru preko susjednih zemalja iza „željezne zavjese“.

Još kao student prava pokazivao je interes za vanjsku politiku. Tada je organizirao humanitarnu pomoć za mađarske antikomunističke prosvjednike i izbjeglice.

U Beču je postao je član Katoličkog studentskog udruženja “K.A.V. Norica Wien”.

Alois Mock je bio  političar i član Austrijske narodne stranke (ÖVP). Bio vicekancelar Austrije 1987.-1989. Kao ministar vanjskih poslova pomogao je odvesti Austriju u Europsku uniju. Mock je završio studij prava na Sveučilištu u Beču i kasnije međunarodnog prava u Bologni i Bruxellesu.

Od 1961.-1966.  Alois Mock je savjetovao Bundeskanzlera Josefa Klausa. Godine 1966. postao je Klausu tajnik kabineta i od 1969.-1970. bio je najmlađi ministar obrazovanja Austrije.

Godine 1979. Mock je postao predsjednik Europske demokratske unije (EDU), a 1983-1987. također i predsjednik Međunarodne kršćanske demokratske unije (IDU).

Nakon izbora 1986. Alois Mock je bio austrijski vicekancelar u Vladi Franz Vranitzkya (SPÖ). Bio je na položaju ministra vanjskih poslova 1987.-1995. u vrijeme ulaska Austrije za Europsku uniju. Zahvaljujući svemu ovome postao je jedan od najpopularnijih austrijskih političara.

U lipnju 1989., u području Odenburg, reže žice “željezne zavjese” na utvrđenoj granici s Mađarskom tadašnjim komunističkim susjedom, zajedno s njegovim mađarskim kolegom Gyula Hornom. To je označilo početak pada komunizma.

Zajedno s njemačkim kolegom Hans-Dietrich Genscherom odlučio je priznati neovisnost Hrvatske, ali ipak nije mogao spriječiti rat u Hrvatskoj što je silno želio u svojoj naklonosti prema Hrvatima. Treba znati da je veliku oporbu i protivljenje svojoj politici imao u političkim krugovima u Austriji, osobito od kancelara Vranitzkog. Između njih dvojice izbio je veliki sukob oko politike prema Hrvatskoj, ali Mock je ostao nepokolebljiv u lobiranju za Hrvate.

Čak niti diplomatski pritisak i jasni signali Moskve i Washingtona ga nisu spriječili u plemenitoj političkoj borbi za naš narod.

Na kraju se Mockova politika pokazala ispravnom, a međunarodna zajednica je mijenjala mišljenje baš uvelike zaslugom Alosia Mocka koji se ponekad činio kao da je ministar vanjskih poslova ratom razorene i okupirane Hrvatske. Čak je smatrao da je priznanje Hrvatske došlo prekasno i da se prihvatila njegova namjera da se Hrvatsku odmah prizna 25. lipnja po proglašenju samostalnosti, da bi rat bio izbjegnut.

Za vrijeme Domovinskog rata austrijski novinari upitali su dr. Aloisa Mocka, vicekancelara i ministra vanjskih poslova Republike Austrije, zbog čega toliko pomaže više od svih drugih Hrvatskoj a on im je odgovorio: „Mene uz Hrvatsku i Hrvate vežu neraskidive veze.“

Alois  Mock  postao je svojevrsna politička ikona i jedan od najzaslužnijih za priznanje neovisnosti Hrvatske, a kasnije i Bosne i Hercegovine, te mu je na otoku Braču podignut spomenik uz Hansa Dietricha Genschera i papu Ivana Pavla II.

Godine 1999. otišao u mirovinu iz parlamenta zbog Parkinsonove bolesti.

Knjigu koja govori o životu ovog čovjeka i prijatelja Hrvatske izdala je Školska knjiga pod naslovom Alois Mock – Političar koji stvara povijest.

Autori knjige vodili su iscrpne intervjue s 21 svjedokom njegova vremena, od školskih i studijskih kolega, preko bivših političkih suradnika i suboraca do političkih protivnika. Osim toga, obavljena je detaljna analiza publiciranih izvora, kao što su parlamentarni materijal ili novine te odgovarajuća politološka, povijesna i memoarska literatura.

Neka je vječni pokoj i mir velikom prijatelju Hrvata i Hrvatske Aloisu Mocku!