Umjetnost je javni interes i treba ju stimulirati kroz institucionalnu podršku, zaključeno je na tribini “Umjetnost u javnim prostorima Grada Zagreba: Kako dalje?” održanoj danas u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu.
Uz ostalo je rečeno da će Skupština Grada Zagreba na čelu s predsjednikom Skupštine Darinkom Kosorom pokrenuti pripremanje strategije kulturnih politika u Gradu Zagrebu te uz pomoć ministarstva potpomognuti ideju voditelja projekta Ars publica Saše Šimprage o „zagrebačkom javnom Fondu za umjetnost u javnom prostoru“ .
Tema tribine su bila i pitanja vezana uz problem umjetnosti u javnom prostoru, kako ga koristimo i njime raspolažemo u gradu Zagrebu te mehanizmi odlučivanja kojima se dosad iznosilo umjetnost u javni prostor te neke mlade i nove inicijative vezane uz problematiku.
Tihomir Milovac iz Muzeja suvremene umjetnosti istaknuo je kako bi javni prostor trebao biti poligon za suvremenu umjetnost pa se nameće potreba za definiranjem politike umjetnosti u javnom prostoru i financiranja, koje nema. Tako dolazi do neugodnih rješenja u javnom prostoru kao što je velika zlatna zvijezda ispred Kuće Europe u blizini Trga. Naveo je primjere kako se to radi u inozemstvu – Graz i Beč imaju tijelo u Gradu za umjetnost u javnim prostorima, Muenster se brendirao kao grad javne skulpture, Chicago ima poseban fond za umjetnost u javnom prostoru koji je dio Gradske uprave, a New York ima neovisan javni fond.
Predstavljeno je istraživanje Sanje i Marija Krištofića „ SAP- akcija mapiranja spomenika“ , koje je pokazalo nepovoljnu situaciju u kojoj se nalazi javni prostor Grada Zagreba. Darija Alujević iz Gliptoteke HAZU govorila je o pozitivnim mehanizmima odlučivanja kojima su se postavljala umjetnička djela u javni prostor.
Tako su između ostalih spomenuti sekcija Prijedlog Zagrebačkog salona koja je u svom djelovanju od 1971. do 2002. iznijela mnoga ostvarenja kao npr. 1971. „Prizemljeno Sunce“ Kožarića koje se nalazi na zagrebačkoj špici te najbliži nam primjer iz 2001. , Park skulptura Aquarius s poznatom skulpturom Kita Denisa Kraškovića i drugim umjetnicima.
Nakon pozitivnih primjera mehanizama kojima se izvodilo umjetnost u javni prostor, likovni kritičar Ive Šimat Banov istaknuo je negativne primjere gdje je često bila upletena politika. Tu su navedeni primjeri spomenika Nikole Tesle koji je istrgnut iz parka, zatim spomenik Matka Malovića ispred Državnog arhiva, te „Zid boli“ u Selskoj koji je jedne subote ujutro odnesen, te je to nazvao kulturocidom. Dobrim primjerima smatra križeve na Kornatima, Pirja u Splitu.
Profesor na dizajnu pri Ahitektonskom fakultetu Feđa Vukić predložio je da se organizira ozbiljan simpozij struke kojim bi se definiralo što umjetnost treba dati javnom prostoru te politiku javnog prostora koju bi Grad trebao provoditi. Pitanje umjetnosti u javnom prostoru pitanje je identiteta i poruke koju šaljemo o sebi, zaključio je kritičar i autor knjige „ Grad kao identitetski sustav“, Feđa Vukić.
