U muzeju Tate Britain izložba finalista nagrade Turner

U Muzeju Tate Britain u Londonu danas se otvara izložba radova četvero mladih umjetnika, finalista godišnje nagrade Turner, a ove godine u utrku za jednu od najistaknutijih i najprestižnijih nagrada suvremene umjetnosti u Britaniji ušli su irski video-umjetnik Duncan Campbell, Kanađanka sa stalnom adresom u Glasgowu Ciara Phillips, Welšanin James Richards i britanski performer Tris Vonna-Michell.

Campbell je nominiran za filmsku instalaciju “It for Others” (2013.), napravljenu za Škotski paviljon na prošlogodišnjem Venecijanskom bijenalu. Umjetnik kojemu je jedan od uzora Samuel Beckett poznat je po “filmskim portretima provokativnih pojedinaca” koje razvija na temelju sveobuhvatnih iscrpnih istraživanja.

Campbell propituje formu dokumentarnog filma miješanjem arhivskih snimki i novih materijala. “It for Others” spoj je neobične mješavine filmskoga materijala – afričke maske i drugi predmeti, prizori bočica parfema i paketića grickalica miješaju se sa snimkama plesne točke britanskog koreografa Michaela Clarka u kojoj se izvođači, snimljeni odozgo, izvijaju u oblicima matematičkih jednadžbi. Njegov je rad svojevrsni odgovor na film “Les Statues Meurent Aussi” (I kipovi umiru) Chrisa Markera i Alaina Resnaisa iz 1953. o komodifikaciji afričke skulpture.

Ciara Phillips živi i radi u Škotskoj a zanimaju je marginalne umjetničke forme. Bavi se printom, a radi sa svim vrstama tiska – od sitotiska i tekstila do fotografija i zidnih tapeta. Često surađuje s drugim umjetnicima, pretvarajući galerijski prostor u radni gdje okuplja umjetnike, dizajnere i lokalnu zajednicu, uključujući skupine koje se bave društvenim aktivizmom, radom s osobama s tjelesnim i drugim oštećenjima i slično.

Nominaciju za Turnera donijela joj je jedna takva samostalna izložba u galeriji The Showroom u Londonu, koju je za tu priliku pretvorila u tiskarsku radionicu. Rođena 1976. u Kanadi, Phillips živi u Glasgowu, a inspiraciju za svoj rad, kako sama kaže, crpi iz djela Corite Kent (1918.–1986.), umjetnice, edukatorice i aktivistkinje koja je promovirala sitotisak kao umjetničku metodu.

Welški umjetnik James Richards nominiran je za film “Rosebud”, napravljen kao doprinos izložbi “Enciklopedijska palača” 55. Bijenala u Veneciji. Rođen 1983., Richards je najmlađi među ovogodišnjim finalistima a specijalost mu je “lirski nenarativni film” u kojemu “spaja arhivski filmski materijal i statične prizore koje podvrgava različitim razinama manipulacije i ponavljanja”. Njegov stil montaže, koji korištenjem glazbe “podiže emocionalni i psihološki raspon originala”, opisan je kao “daleko bliži glazbenoj kompoziciji nego narativnom filmu”.

“Rosebud” obuhvaća seriju cenzuriranih umjetničkih slika fotografa kao što su Robert Mapplethorpe, Wolfgang Tillmans i Man Ray, koje je umjetnik pronašao u jednoj knjižnici u Tokiju. Naime, japanski zakoni zabranjuju javnim knjižnicama držanje bilo kakvog materijala koji može na promatrača djelovati na bilo koji način uzbuđujuće. Ne želeći uništavati umjetničke knjige, dužnosnici naprosto pokrivaju eventualno kontroverzne dijelove slike ili prizora. “Koristeći se različitim rasponom pronađenog ili originalnog materijala, Richards plete emotivne filmove s ciljem istraživanja umjetnosti promatranja”, ocijenio je sudački žiri.

Performer Tris Vonna-Michell (1982.) koristi zastarjelu tehnologiju poput kazetofona i dijaprojektora u gradnji složenih umjetničkih instalacija u kojima koristi narativ, fotografiju i memorabilije. Njegovi su performansi spoj nastupa uživo, snimljenog materijala i instalacija, a karakterizira ih fragmentiranost informacija, te niz stranputica i slijepih ulica. Nominaciju mu je donijela solo izložba “Postscript II” postavljena u Berlinu i Bruxellesu. “Neki od događaja koje opisuje u svojim apsurdnim pričama možda se nisu ni dogodili, no svi su ispričani jednakom uvjerljivošću da se čine djelomično stvarnima”, stoji u najavi na mrežnim stranicama Tate Britaina.

O dobitniku nagrade odlučuje nezavisni peteročlani žiri, čiji se članovi svake godine mijenjaju, a predsjeda mu trenutna direktorica muzeja Tate Britain Penelope Curtis. Ove godine u žiriju su također izvršni direktor i kustos newyorške galerije Artists Space Stefan Kalmar; direktorica centra za razvoj suvremene umjetnosti i dizajna SpikeIsland u Bristolu Helen Legg; direktorica festivala suvremene umjetnosti Glasgow International Sarah McCrory i umjetnički direktor centra suvremene umjetnosti Wiels u Bruxellesu Dirk Snauwaert.

Utemeljena 1984., nagrada Turner dodjeljuje se svake godine britanskom vizualnom umjetniku mlađem od 50 godina za najbolju izložbu ili drugi oblik izvedbe svojeg djela u godini dana do travnja tekuće godine. Ime je dobila po engleskom romantičnom slikaru J.M.W. Turneru. Nagradni fond u visini 40 tisuća funta dijeli se na četvero finalista tako da pobjednik dobiva 25 tisuća funta, a ostalo troje po pet tisuća funta.

Proglašenju prethodi izložba djela četiriju finalista nagrade čija je svrha u prvome redu predstavljanje nominiranih umjetnika široj publici, budući da se odluka žirija ne temelji na izložbi, već na djelima za koja su umjetnici nominirani. Izložba je otvorena do 4. siječnja 2015., a ime ovogodišnjeg dobitnika bit će objavljeno na posebnoj svečanosti u ponedjeljak 1. prosinca ove godine.

Tijekom proteklih desetljeća nagrada Turner odigrala je značajnu ulogu u poticanju rasprave o vizualnoj umjetnosti kao umjetničkoj kategoriji, te rastu interesa javnosti za suvremenu britansku umjetnost. Među dosadašnjim su dobitnicima te prestižne nagrade Antony Gormley, Damien Hirst, Steve McQueen i Grayson Perry. Prošle je godine dodijeljena francuskoj video i multimedijalnoj umjetnici Laure Prouvost.

Narod.hr nastoji objektivno informirati javnost o svim važnim temama iz Hrvatske i svijeta i onim temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima. Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati vas o najvažnijim događajima potrebna nam je Vaša pomoć. Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/h
Photo: victorianweb.org