Zbog pandemije koronavirusa sve češće na televiziji, ali i na prijenosima na internetu, vidimo naše nadbiskupe i biskupe iz nadbiskupija i biskupija diljem Hrvatske. Odlučili smo upoznati vas sa svakim od njih u budućim danima kroz članke na Narod.hr-u.
„Dolikuje i prekorisno je, da ste sjedinjeni s biskupom. Ko nije unutar oltara Božjega, lišen je kruha Božjega. Biskupa treba štovati, poput Krista. Čuvajte se heretika! Krist je Bog i čovjek. Znam da ste začepili svoje uši pred krivim učiteljima, i čestitam sebi, što mogu govoriti s onima, koji ljube jedinoga Bog.“ (Sveti Ignacije Antiohijski, učenik svetog Ivana apostola koji je bio omiljen učenik Isusa Krista, 105. g. ).
Biskup (lat. episcopus, grč. ἐπίσϰοπος: nadzornik, predstojnik) viši je crkveni dostojanstvenik, odnosno poglavar biskupije ili eparhije. Crkva biskupe smatra nasljednicima apostola i namjesnicima Kristovim. U ranom kršćanstvu biskupska se funkcija kao funkcija vođe zajednice prepletala sa svećeničkom, a od kraja II. stoljeća biskupi se smatraju nasljednicima apostola i isključivo vode brigu o zajednici. Imenuje ih papa, a oni svoju vlast obavljaju u hijerarhijskoj povezanosti s njim i drugim članovima biskupskog zbora. Biskupsko ređenje, iz kojeg proizlazi vlast biskupa, određeno je crkvenim pravom.
Marin Srakić rođen je 6. srpnja 1937. u Ivanovcima, od oca Marka i majke Kate rođene Orešković, piše hbk.hr
Pohađao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu a ispit zrelosti polaže na liceju Visoke bogoslovne škole u Đakovu. Studij teologije upisao je na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu i nastavio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao. Nakon poslijediplomskoga studija postigao je licencijat iz teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu postigao je doktorat iz moralne teologije.
Za svećenika je zaređen 6. ožujka 1960. godine. Vršio je sljedeće službe: od 1960. do 1961. bio je duhovni pomoćnik u Slavonskom Brodu; od 1961. do 1965. upravitelj župe Podravski Podgajci; od 1965. do 1967. te od 1970. do 1973. odgojitelj u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu; od 1977. do 1989. rektor Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu; od 1966. do 1967. te od 1970. do 1999. profesor moralne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, kasnije Teologiji u Đakovu, područnoga studija Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim biskupom Đakovačke i srijemske biskupije, 2. veljače 1990. godine. Za biskupa je zaređen je 24. ožujka iste godine. Obavljao je službu generalnoga vikara i prepošta Stolnoga kaptola đakovačkog i srijemskog. Imenovan je biskupom koadjutorom Biskupije đakovačke i srijemske, 10. veljače 1996. godine, a službu đakovačkoga i srijemskoga biskupa preuzeo je 6. veljače 1997. godine. Na zasjedanju HBK u Gospiću 18. listopada 2007. godine izabran je za predsjednika HBK i tu je službu vršio do studenoga 2012. godine. Papa Franjo prihvatio je njegovo odreknuće od službe 18. travnja 2013.
