Na današnji dan Katolička Crkva slavi sv. Bonaventuru, biskupa, franjevca i crkvenog naučitelja.
Bonaventura, po krštenju Ivan, rodio se god. 1221. u Civiti, danas dio Bagnoregia u Toskani, Italija. Otac mu Giovanni da Fidanza bijaše po zanimanju liječnik, inače veoma imućan čovjek. Majka mu se zvala Marija, rođena di Ritelo. Sam svetac u svojim djelima spominje da je kao dječačić po zagovoru sv. Franje bio čudesno ozdravljen od jedne teške bolesti. Serafskome je ocu za njegovo ozdravljenje učinila zavjet pobožna majka.
Veoma je vjerojatno da je mali Ivan bio odgojen i poučen u franjevačkome samostanu svoga rodnoga grada. Odatle je oko g. 1236. pošao na daljnje nauke na slavno Sveučilište u Parizu. Ondje je studirao najprije filozofiju te iz nje postigao doktorat. Kad mu je bilo 25 godina, nakon zrelog i ozbiljnog razmišljanja, stupio je u franjevački red dobivši ime Bonaventura, s kojim će imenom ući u povijest Crkve i svoga reda kao jedna velika i slavna ličnost.
Izabran za generala franjevačkoga reda
Svršivši propisani novicijat, kroz pet je godina pod vodstvom svoga časnog „učitelja i oca” Aleksandra Haleškoga, a i nekih drugih franjevačkih učitelja, proučavao sveto bogoslovlje. Postigavši sve akademske stupnjeve i sam je počeo poučavati u teologiji. U dobi od 40 godina bio je izabran za generala franjevačkoga reda. Tu je službu obavljao kroz 17 godina, od 1257. do 1274. U njoj se istaknuo mudrim i razboritim upravljanjem reda, vjeran duhu serafskoga utemeljitelja, ali i otvoren prema potrebama što ih je nalagalo vrijeme. To dvoje nije uvijek lako spojiti.
Govoreći o sv. Bonaventuri, treba spomenuti njegovo remek-djelo Itinerarium mentis in Deum („Put duše k Bogu”). To je filozofska, teološka i mistička rasprava kako se čovjek preko šest stepenica uzdiže do Boga, sve do mira prave kontemplacije.
Životopis sv. Franje Asiškoga
Spomena je također vrijedna Bonaventurina Legenda Maior seu Vita, tj. životopis sv. Franje Asiškoga. Taj životopis Longpre naziva jednim „književnim remek-djelom srednjovjekovne hagiografije”. Njegova je vrijednost u tome što ga je napisao čovjek koji je isto osjećao i proživljavao što i serafski otac sv. Franjo. Bonaventurin suvremenik, njemu posve kongenijalan, sv. Toma Akvinski, čuvši da piše Franjin životopis, uskliknuo je: „Pustimo da jedan svetac piše o drugome!”
Jednom prigodom upitao ga je brat laik: „Što ćemo mi neuki učiniti da se spasimo?”, Bonaventura je rekao: „Dosta nam je Božja milost!” Ponovno ga je upitao brat: „Može li neškolovan čovjek ljubiti Boga kao učen čovjek?” Bonaventura mu je odgovorio: „Jedna obična starica može više ljubiti Boga, nego doktor teologije!”
Sveti Bonaventura bio je zaljubljenik Srca Isusova. Iz njegove ljubavi crpio je snagu za svoju ljubaznost kojom je sve osvajao. Ta je bila tolika da je na Saboru u Lyonu barem za kratko vrijeme uklonila raskol između Grčke i Rimske crkve. Sveti Bonaventura je svojom ljubaznošću snažan dokaz odgojne vrijednosti pobožnosti Srcu Isusovu, prenosi bitno.net.
PRESLATKI I DOBRI ISUSE
(molitva sv. Bonaventure)
O preslatki i dobri Isuse! Oče svjetla!
Od tebe dolazi sve ono što je najbolje
i svaki savršeni dar,
pogledaj milosrdno na nas koji priznajemo, koji uistinu znamo
da bez tebe ne možemo ništa učiniti.
Ti, koji si za nas dao cijenu otkupa, dopusti nam, iako smo nedostojni takve cijene,
da se prepustimo tvojoj milosti, potpuno, sasvim i u svemu;
da bismo tako, oblikujući sebe prema slici tvoje muke
zadobili ponovno onu sliku koju smo grijehom izgubili,
sliku tvoga božanstva,
uz pomoć našeg Gospodina.
Amen.
