Heroina Novog Zavjeta jedna je grješnica, bludnica kojoj je Gospodin javno oprostio sve teške i velike grijehe. Zahvalnost njezinog srca, nepojmljiva prosječnom čovjeku, dosezala je nebesa; pratila je Isusa gdje god je išao. Tako je s Isusovom majkom pod rukom došla i do Križa gdje je njen Gospodin i Sin Božji razapet. U nevjerici je promatrala kako umire onaj kojeg je ljubila, njen Gospodin, susprežući egzistencijalni očaj jer je trebala utješiti Isusovu majku.
Nakon subotnjeg mirovanja, u rano jutro u nedjelju došla je na grob urediti tijelo svog Učitelja…i dogodio se najdirljiviji zabilježeni susret u povijesti uskrslog Isusa i obraćene grješnice Marije Magdalene!
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 10Potom se učenici vratiše kući.
11
A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 12Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. 13Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« 14Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
15Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« 16Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« 17Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
18Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.« (Evanđelje po Ivanu 20, 1-18)
Ona je žena koju su zvali Marija i koja bješe iz Migdal Nunaya, Tariquaea na grčkom, Magdalum na latinskom, malog gradića na zapadnoj obali Galilejskog mora (Genazaretsko jezero), oko 5 kilometara sjeverno od Tiberijade.
Kršćanski narod je već 2000 godina poznaje pod imenom Marija Magdalena.
Isus je iz nje protjerao sedam demona, kako svjedoči Sveto Pismo (Luka 8:2; Marko 16:9). Sedam je u Svetom Pismu broj punine, pa je stoga ova žena zaista mogla biti pod velikom razinom sotonskog utjecaja, a što bi moglo biti i posljedica teških stvari koje su se događale u njenom životu.
Kada joj je Gospodin oprostio grijehe kao javnoj grješnici koja je trebala biti kamenovana, iz zahvalnosti prema njemu slijedila ga je gdje god je pošao. Čisto i obraćeno srce, tako različito od modernog čovjeka pragmatika koji važe i kalkulira sa svojom odanošću Isusu u korist zemaljskih probitaka (pa i političkih, čemu smo svjedoci oko aktualnih prijepora oko antikršćanske Istanbulske konvencije) – ova žena je išla za Isusom gdje god je išao, ne pitajući za cijenu.
Općenito, Kalvarija i Isusova smrt je na poseban način pohvala i uzdizanje vjere žena i ženskog roda, jer su one jedine ostale s Isusom kada su ga svi ostavili. Uz Mariju, čije je srce prepuklo od žalosti i jada, tu su bile i brojne druge heroine i svjedokinje Isusovog križnog puta i smrti koje su mu iskazale ljudsku sućut: Marija Magdalena, Mairja Kleofina, Veronika i druge, u evanđeljima spomenute, jeruzalemske žene.
Vjernost žena u Svetom Pismu dobila je tako pohvalu koju nitko nikada neće nadići.
Tamo nije bio niti jedan muškarac, samo jedan dječak koji je tek počeo zalaziti u momačku dob – Ivan, učenik kojega je Gospodin zbog čistoće njegova srca posebno ljubio.
Ljubav privlači ljubav – naravni je i nadnaravni duhovni zakon.
Rano u zoru prvog dana u tjednu Marija Magdalena i ostale žene vratile su se u grobnicu kako bi miomirisima pomazale Isusovo tijelo (Marko 16:1-7). Tada im je anđeo rekao da je Isus uskrsnuo te neka idu i kažu to učenicima.
Sveti Ivan nam daje iste informacije, ali uz male distinkcije. Marija Magdalena je uz njegovu Majku Mariju pored križa (Ivan 19:25). Rano prvog dana u tjednu (dan poslije šabata), još prije svitanja, ona dolazi do grobnice, vidi da je kamen s ulaza maknut i odlazi reći Petru, misleći da je netko ukrao Isusovo tijelo (Iv 20:1-2).
Plačući se vratila do groba i tamo sretne Isusa kojeg nije prepoznala dok on nije izrekao njeno ime: „Marijo!“. Kao što će svatko od nas biti po uskrsnuću pozvan po imenu, tako je i Marija od Uskrsloga pozvana po imenu, bila prepotnata i sama prepoznala Uskrsloga!
Prva osoba kojoj se Isus ukazao nakon Uskrsnuća, nije bila učena osoba, poznavateljica Svetog Pisma i teologije, nije bio svećenik niti profesor niti društveni uglednik, bila je obraćena žena, javna grješnica iz koje je Isus istjerao sedam demona – Marija Magdalena.
Isus joj naloži neka ide i kaže učenicima da on uzlazi svome Ocu (Ivan 20:11-18).
To je njezina slava.
Zato je u tradiciji istočnih Crkvi Mariju Magdalenu nazivaju “isapostolos” (jednaka apostolima), a Crkva na zapadu “apostola apostolorum” (apostol apostola). Prema predaji na Istoku, pokopana je u Efezu, a njezini ostaci kao relikvije preneseni u Carigrad u 9. stoljeću.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
