Danas slavimo najveći kršćanski blagdan i temeljnu istinu kršćanske vjere – Isus Krist je uskrsnuo iz groba.
On živi vječno u svojoj ljudskoj prirodi, te je kao “prvorođenac od mrtvih” (Poslanica Kološanima 1,18) predvodnik i sigurnost vjere i nade čovjeka u vječni život. Od samih početaka kršćani su čuvali ovu istinu vjere kao najveću svetinju. U tekstu donosimo niz dokaza i zapisa ljudi koji su svjedočili i vjerovali u Isusovo uskrsnuće.
“Jer ako Krist nije uskrsnuo, uzalud i vjera vaša. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, onda ni Krist nije uskrsnu. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo ljudi. Ali sada Krist uskrsnu – prvina umrlih!” (apostol naroda sveti Pavao, 1 poslanica Korinćanima 15)
Uskrsnuće Isusa Krista temeljna je vjerska istina: Bog je Isusa treći dan uskrisio od mrtvih!
U Novom zavjetu Pavao prvi svjedoči da Raspeti nije ostao u smrti, nego da se nakon svog uskrsnuća trećeg dana (1 Kor 15,4) u različitim viđenjima ukazao svjedocima uskrsnuća. Evanđelja izvješćuju o ukazanjima uskrslog Isusa, ali i o praznom grobu (Mk 16,1-8). U užem smislu riječi Isusova ukazanja učenicima imaju povijesno, a izvješća o praznom grobu imaju više apologetsko značenje. Među svjedoke Isusova uskrsnuća Novi zavjet ponajprije ubraja apostole (Dj 1,22), među kojima su također skeptik Jakov, rođak Isusov, i nekadašnji Isusov protivnik Pavao (1 Kor 15,7), tako da se vjera u uskrsnuće Isusovo ne može tumačiti kao zamisao Isusovih učenika.
Iz Isusova uskrsnuća kršćani izvode i svoje vlastito uskrsnuće. Uskrsnuće Isusovo sastavni je dio vjeroispovijesti svih kršćanskih konfesija, te je postalo središnjim dijelom svih drevnih simbola vjere (vidi: Nicejsko vjerovanje, Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Liberalna usmjerenja od ateističkog i kristofobnog prosvjetiteljstva nadalje tumače uskrsnuće Isusovo na racionalan način, pokušavajući temeljnu kršćansku dogmu učiniti “prihvatljivijom” svjetovnom i duhovno umrlom zapadnom društvu.
A to razmišljanje je potpuni promašaj i pokušaj prilagodbe istine o vječnom životu sa uskrslim Kristom današnjoj političkoj, društvenoj i kulturnoj tzv. korektnosti. Oni koji dovode svojom jasnom vjerom tu korektnost u pitanje, poput nedavnih izjava Mirjane Petir ili Alana Hržice, postaju metom tuste, samozadovoljne, dekadnetne i mlake javne scene Zapada koja ne mari za Kristovo uskrsnuće. Ili ga barem želi prilagoditi u vremeniti folklor da ne smeta previše.
Usprkos tome, vječna istina sjaji i dalje istim sjajem i nadom: Krist je uskrsnuo!
Apostol Pavao
Najraniji pisani zapisi Isusove muke, smrti i uskrsnuća, potječu iz poslanica apostola Pavla, koje je napisao oko dva desetljeća, nakon Isusova uskrsnuća. U njima se vidi vjerovanje prvih kršćana. U Prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao piše: “Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici” (1 Kor 15, 3-5). Pišući Drugu poslanicu Timoteju, svome vjernom suradnika, apostol Pavao ga potiče, da čuva pravovjerje: “Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju” (2 Tim 2, 8).
Evanđelja
Prema Evanđeljima, Isus je uskrsnuo od mrtvih i slavno izišao iz groba treći dan, nakon pribijanja na križ. Evanđelje po Mateju navodi, da se anđeo pojavio kraj Isusova prazna groba i objavio Isusovo uskrsnuće pobožnim ženama Mariji Magdaleni i drugoj Mariji, koje su u osvit došle pogledati grob. Žurno su trčale javiti Isusovim učenicima, a putem su srele Isusa (Mt 28, 1-10).
Prema Evanđelju po Luki, dva čovjeka u blistavoj odjeći (anđeli), rekoše pobožnim ženama, koje su došle na grob: “Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!” (Lk 24, 5-6).
U Evanđelju po Marku, mladić zaogrnut bijelom haljinom poručio je pobožnim ženama, da je Isus uskrsnuo i da jave učenicima i Petru. U nastavku, sv. Marko piše, da se uskrsli Isus prvo ukazao Mariji Magdaleni, koja je to javila učenicima (Mk 16, 5-11).
Prema Evanđelju po Ivanu, Marija Magdalena našla je prazan grob i javila to Petru i Ivanu (koji za sebe piše: ‘učenik kojeg je Isus ljubio’). Ivan je prvi došao do groba, ali je iz poštovanja prema Petru, sačekao i pustio njega da prvi uđe u prazan grob, gdje su našli povoje i ubrus koji je bio na Isusovoj glavi. Povjeravali su i vratili se kući, a Marija Magdalena je vani stajala kraj groba. Ukazao joj se Isus i prenio vijest za učenike (Iv 20, 1-17).
U sva četiri Evanđelja, pokušava se na slikovit način izraziti iskustvo, koje su Isusovi učenici imali u susretu sa svojom vjerom. Prisutnost jednoga ili dvojice anđela, kao i pri Isusovu rođenju, podsjeća na to da se u tim prilikama objavljuje Bog na Zemlji.
Djela apostolska
U Djelima apostolskim piše, da se Isus pojavljivao na različitim mjestima različitim ljudima u četrdeset dana nakon uskrsnuća. Istoga dana, kada je Isus uskrsnuo, dvojica njegovih učenika išla su u Emaus, gradić sjeverno od Jeruzalema (Lk). Dok su razgovarali, pridružio im se Isus, a oni ga nisu prepoznali. Makar su bili pobožni, nisu razumjeli otajstva Isusove muke i uskrsnuća. Isus im je objasnio, što se dogodilo. Prepoznali su ga tek u Emausu za vrijeme objeda, dok je Isus lomio kruh (Lk 13, 35). Prema Evanđelju po Ivanu, Isus se ukazao svojim učenicima uvečer nakon uskrsnuća (Iv 20, 19). Pri tome je rekao apostolima da svim narodima propovijedaju Evanđelje.
Prema Djelima apostolskim, Savao (Pavao) iz Tarza, oslijepio je na putu u Damask kamo je išao progoniti kršćane. Oslijepio je od svjetlosti s neba i čuo je Isusov glas: “Ja sam Isus, kojeg ti progoniš. Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.” (Dj 95, 6). Pavao se obratio i gorljivo navješćivao Evanđelje po tada poznatom svijetu.
Crkveni oci
Crkveni oci raspravljali su o muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. To su bili sv. Ignacije Antiohijski (* 35. ili 50. – † oko 98. – 115.), sv. Polikarp (* 69. – † 155.), sv. Justin Mučenik (* 100. ili 110. – † oko 164.) i dr. Preduga bi bila lista ovih bisera ranokršćanske vjere kada bi se navodila njihova vjera u uskrsnuće. Ta vjera odiše i prisutna je u svim tekstovima kao čvrsti temelj i nada kršćanske vjere.
Mnogima od njih uskrsli Isus se osobno ukazao, a tako je ostalo sve do današnjeg dana. Prekrasan biser takvih ukazanja je „Dnevnik svete Faustine Kowalske“ iz 30-ih godina prošlog stoljeća kojoj uskrsli Isus zapovijeda da svijetu proširi istinu o Božjem milosrđu. Koliko to tada sestri Faustini izgledalo nevjerojatno upravo se to dogodilo. Ovih dana cijeli svijet moli Devetnicu Božanskog milosrđa na temelju riječi koje je uskrsli Isus uputio maloj i prezrenoj poljskoj redovnici (devetnica Božanskog milosrđa traje od Velikog petka do Bijele nedjelje i moli se širom svijeta).
Nekršćanski izvori
Josip Flavije (* 37. – † 100.) židovski i rimski građanin i povjesničar, napisao je djelo “Hebrejske starine” u kojem spominje smrt i uskrsnuće Isusa: ” Kada je Poncije Pilat, po optužbi židovskih vjerskih vođa, osudio Isusa na razapinjanje, oni koji su ga voljeli, nisu ga prestali slijediti, ukazao im se treći dan, ponovno živeći, kako su Božji proroci prorokovali, usporedno s velikim brojem drugih veličanstvenih stvari vezanih uz njega.” Josip Flavije nije bio kršćanin, služio je Rimljanima.
Proroštva
Stotine godina prije Isusova rođenja, starozavjetni proroci prorokovali su, da će doći obećani Mesija. Sagriješili su prvi ljudi Adam i Eva. Bog nije ljude prepustio vlasti smrti, nego je na otajstven način objavio pobjedu nad zlom i čovjekovo uzdignuće iz pada (Post 3,15). To je prvi navještaj Mesije Otkupitelja. Prorok Izaija obznanjuje, da će djevica roditi Mesiju: „Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel (S nama Bog)“(Iz 7, 14). Prorok Mihej naviješta da će Mesija biti rođen u malom Betlehemu (hebr. grad kruha): „A ti Betleheme, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati narodima, njegov je iskon od vječnih vremena (Mihej 5,1)“. Fascinantno poglavlje proroka Izaije iz 750 godina prije Krista naviješta što treba proći Mesija patnik, pa ga zovu „malim evanđeljem prije Krista“( smrt među zločincima, grob s bogatima, ubrojen među zlikovce, grijehe mnogih ponio na sebi http://biblija.ks.hr/search.aspx?k=29&p=53&r=1 )
Kršćani vjeruju, da su se u Isusu ispunila Izaijina proroštva. Za kršćane je Isus – Mesija, Božji pomazanik.
Polaganje u grob
Kao što veliki prorok Izaija naviješta stotinama godina prije Isusove smrti, Mesija je bio ubijen s razbojnicima na križu, ali je bio pokopan u grob bogobojaznog i bogatog čovjeka Joispa iz Arimateje. Sva četiri Evanđelja navode, da je uvečer nakon razapinjanja na križ, Josip iz Arimateje pitao Poncija Pilata da dozvoli pokop Isusova tijela. Pilat je dozvolio i Josip iz Arimateje ga skinu, povije u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko pokopan (Lk 23, 53). To je bilo prema zakonu, koji je zapovijedao, da osoba obješena na drvo ne smije tamo ostati preko noći, nego mora biti pokopana prije zalaska Sunca.. U Ivanovu Evanđelju, Josipu iz Arimateje, pomagao je i Nikodem, koji je donio smjesu smirne i aloja. Zajedno su povili Isusovo tijelo u povoje s miomirisima, što je bio židovski običaj kod ukopa.
Sinoptička Evađelja (Matejevo, Markovo i Lukino) pišu, da se ukop dogodio u dan Priprave, što je dan prije subote. Grob je bio nov i u njega još nitko nije bio ukopan, a pripadao je Josipu iz Arimateje. Ivan je napisao, da je grob u vrtu blizu mjesta razapinjanja. Žene su bile prisutne prilikom polaganja u grob, za koje Matej piše da su bile “Marija Magdalena i druga Marija, a Marko da su bile “Marija Magdalena i Marija, majka Isusova”. Luka jednostavno piše, da su bile žene koje su došle s njim iz Galileje. Po Evanđelju po Mateju, veliki svećenici i farizeji su od Poncija Pilata tražili da osigura grob, jer su se bojali, da Isusovi učenici ne ukradu tijelo i ne počnu tvrditi, da je uskrsnuo od mrtvih. Reče im Pilat: “Imate stražu! Idite i osigurajte grob kako znate!” (Mt 27, 65). To su i učinili, zapečatili su grob i postavili stražu.
Isusovo uskrsnuće
Čin uskrsnuća Isusa Krista od mrtvih nije opisan ni u jednom od Evanđelja. Prvi znak uskrsnuća je jednostavno grob, kojeg su pobožne žene našle praznoga – što se naziva najznačajnijom afirmacijom žena u Novom zavjetu. Neki skeptici su tvrdili, da je Isusovo tijelo bilo pokopano na drugo mjesto ili ukradeno.
Znakovi uskrsnuća
U sva četiri Evanđelja javljaju se četiri znaka Isusova uskrsnuća: otkriće praznoga groba i posjet žena “prvoga dana u tjednu”; uskrsnuli Isus odlučio je prvo se pokazati ženama i rekao im je, da jave Petru i ostalim apostolima; ukazanje Mariji Magdaleni i činjenica, da je kamen odvaljen s groba.
Evanđelisti se razlikuju po podacima: u koje vrijeme su žene posjetile grob, u broju i identitetu žena, svrsi njihova posjeta, o tome da li su im pred grobom, poruku prenijeli anđeli ili mladići, u porukama koje su dobile žene i u reakciji pobožnih žena. Premda ova četiri izvješća nisu ista, istraživanja iz područja psihologije i prava, pokazuju da čak i iskreni i pošteni svjedoci opisuju na različit način neke detalje istoga događaja, kojemu su prisustvovali. Prema crkvenim piscima, razlike između četiri izvješća u Evanđeljima, uvelike eliminiraju mogućnost da su evanđelisti pisali lažne činjenice. Naprotiv, pokazuju da je svaki evanđelist istraživao događaje nezavisno od drugih.
Uloga žena
Sva četiri Evanđelja izvještavaju da su žene našle prazan Isusov grob. Prema evanđelistima Marku i Luki, Isusovo uskrsnuće prvo je objavljeno ženama, a prema Mateju i Ivanu, Isus se i ukazao prvo ženama (u Ivanovu Evanđelju Mariji Magdaleni). U to vrijeme, smatralo se, da žene nisu ovlaštene naučavati. Stoga je iznenađenje, da se uskrsnuli Isus prvo pokazao ženama i poslao ih da jave Petru i drugim apostolima. U Evanđeljima, posebno sinoptičkima, žene imaju ključnu ulogu kao svjedokinje Isusove smrti, polaganja u grob i otkrića praznoga groba. Smatra se, da se time povećala vjerodostojnost svjedočanstva, jer bi se u židovskoj i grčko – rimskoj kulturi očekivalo, da svjedoci budu društveno priznati muškarci, a ne “neke ožalošćene žene”. Britanski teolog C. H. Dodd tvrdi, da je Ivanovo Evanđelje autentično, jer nitko ne bi izmislio podatak, da se Isus prvo ukazao “slabo poznatoj ženi” Mariji Magdaleni. Premda su ponekad, ali jako rijetko Rimljani i Židovi uzimali žene za svjedoke.
Iskustvo apostola
Evanđelist Luka piše u svom Evanđelju, kako je Petar potrčao na grob, u kojem je našao samo povoje. Vratio se kući, čudeći se što se dogodilo (Lk 24, 12). Ivan daje puno detaljniji opis događaja (Ivan 20, 2-10). Marija Magdalena javila je Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio (vjerojatno apostol Ivan), da je netko uzeo Gospodina iz groba. Dva apostola trčala su na grob. Onaj drugi učenik prvi je stigao, ali je iz poštovanja prema Petru pustio ga da prvi uđe. Petar je pažljivo promatrao, a drugi je učenik odmah je povjerovao. Što je povjerovao, nije navedeno u Evanđelju. Potom su se vratili kući. U Evanđeljima po Marku i Mateju ne spominje se dolazak apostola na grob, već da je anđeo poručio pobožnim ženama, da jave učenicima što se dogodilo.
Ukazanja uskrsloga Isusa
Nakon otkrića praznoga groba, Evanđelja navode da se uskrsli Isus više puta ukazao učenicima. Uvečer istoga dana, kada se Isus ukazao Mariji Magdaleni, ukazao se i učenicima koji su se u strahu pred Židovima zatvorili u jednu sobu. Silno su se obradovali kada su vidjeli Isusa. Pokazao im je ruke i bok. Toma apostol nije nazočio tome i nije vjerovao da se Isus ukazao, dok se sam ne uvjeri i ne stavi svoj prst u mjesto čavala. I nakon osam dana, bili su prisutni svi apostoli, uključujući i Tomu. Isus je ušao kroz zatvorena vrata. Toma je povjerovao, makar evanđelist ne piše, da li je Toma stvarno dodirnuo Isusove rane. Učenici, koji su nakon Isusove smrti na križu postali preplašeni, nakon susreta s uskrslim Isusom gorljivo su naviještali Evanđelje po tada poznatom svijetu. Evanđelisti različito upisuju Isusovo ukazanje učenicima. Očito im nije bilo toliko stalo do preciznog opisa događaja, koliko do simboličnog izražavanja onoga u što vjeruju.
Dvojica učenika putovala su u Emaus. Putem im se ukazao Isus i s njima razgovarao, ali oni su ga prepoznali tek u Emausu kada je lomio kruh. Oba učenika su prostodušni i unatoč njihovoj gorljivoj pobožnosti, nisu u potpunosti shvatili Isusovu smrt i zašto se to trebalo dogoditi. Bila su im potrebna Isusova objašnjenja, kako bi shvatili bit događaja.
Isus se ukazao učenicima i na Tiberijadskom jezeru, gdje su bili Petar, Toma, Nataniel iz Kane Galilejske, Zebedejevi i još dva njegova učenika. Lovili su ribu, ali nisu ništa ulovili. Kada je već svanulo, pojavio se Isus i nakon što su ponovno bacili mreže, nisu ih mogli izvući koliko je bilo ribe. Nakon doručka, Isus je Petru dao prvenstvo u služenju i navijestio mu da će umrijeti proslavljajući Boga. (Iv 21, 1–19).
U Djelima apostolskim, koje je napisao apostol Luka piše, da se Isus poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao, da je živ, ukazivao se učenicima 40 dana i govorio im o kraljevstvu Božjem (Dj 1,3). Četrdeseti dan nakon uskrsnuća, Krist uzlazi na nebo, naviješta dolazak Duha Svetoga i daje nadu, da će vjernici jednom prispjeti k njemu u nebo.
Nekoliko mjeseci kasnije, na putu u Damask, ortodoksni Židov imenom Savao (rimskim imenom Pavao) iz grada Tarza doživio je susret s uskrslim Isusom. Čuo se Isusov glas: “Savle, zašto me progoniš?”. Nakon toga se obratio na kršćanstvo. Par godina kasnije postao je najpoznatiji kršćanski misionar, obratio je tisuće, uspostavio desetke kršćanskih crkvi po Grčkoj i Maloj Aziji i napisao poslanice koje su postale dio Novoga zavjeta.
U 1 poslanici Korinćanima 15 Pavao tvrdi da je jednom prilikom uskrslog Isusa vidjelo preko 500 ljudi!
Sve svjedoči, kao i današnji dan: Isus Krist je uskrsnuo!
Sretan Uskrs!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
