Banovina u ljeto 1991. bila je, možda, i najteže ratište u Hrvatskoj. Dok su se u istočnoj Slavoniji jasnije nazirale linije obrane, na Banovini su susreti branitelja i četnika, te JNA, bili svakodnvnica. Ginulo se u zasjedama, kućama, putevima, a junački otpor Banovine postojao je u brojnim mjestima od Petrinje, Sunje, Komareva, Hrvatske Kostajnice, Topuskog, Gline, Viduševca, Hrastovice, Siska, Struge, Kozibroda, Hrvatske Dubice i drugih mjesta ovog mučeničkog dijela Hrvatske.
Na današnji dan 21. rujna 1991. okupirana je Petrinja, najveći hrvatski grad na Banovini. Time je Srbija praktički zaokružila svoja osvajanja na području Banovine jer su Glina, Topusko i Hrvatska Kostajnica već ranije pale u srpske ruke i u tom dijelu Hrvatske ostvarila zamišljenu liniju Velike Srbije.
Policijska postaja u Petrinji napadnuta prva u Hrvatskoj još 1990. godine!
Već u rujnu 1990. godine uspostava policijske postaje s hrvatskim državnim grbom na ploči postaje, u Petrinji izaziva okupljanje i pobunu Srba iz Petrinje i okolnih srpskih sela. Pobunjenici su napali policijsku postaju oružjem i pokušali uzeti oružje iz iste.
Pobuna je suzbijena izuzetnom hrabrošću policajaca iz Petrinje kojima je na ispomoć došla jedinica iz Zagreba.
U srpnju i kolovozu 1991. događaju se pokolji i progoni hrvatskog stanovništva iz okolice Petrinje: Hrastovica, Kraljevčani, Hrvatski Čuntić i druga mjesta. Sam grad dolazi pod udar srpskih paravojnih postrojba sastavljenih od domaćih Srba i četničkih jedinica iz Srbije, te komunističke JNA.
Borbe za Petrinju – 2.-21. rujna 1991.
Od 2. do 21.rujna 1991. vodile su se borbe za Petrinju. Uslijedio je izlazak tenkova i oklopnih vozila iz vojarne u samo središte Petrinje. Pucalo se i rušilo na sve na što su tenkovi nailazili. Pričuvni sastav ZNG-a Petrinje pozvao je sve muškarce u dobi od 18 do 50 godina da se jave na raspolaganje jedinicama za obranu Petrinje.
Branitelji Petrinje pružali su žestok otpor na prilazima gradu: Taborište, Hrastovica Pecki i druge.
Uslijedili su brojni drugi napadi, a ističe se onaj 16. rujna 1991. kada je ratoborni zapovjednik i ratni zločinac Slobodan Tarbuk naredio novi napad na Petrinju. Toga dana kod vile Gavrilović ubijeno je 17 zarobljenih hrvatskih branitelja.
Najžešći napad na Petrinju bio je 21. rujna koji je izvela JNA i ostale paravojne formacije. Pod jakom pješačkom vatrom 21. rujna u 18,30 pao je stari hrvatski grad Petrinja u ruke okupacijske JNA i paravojnih postrojbi.
U gradu Petrinji i okolnim selima počinjeni su brojni zločini nad zarobljenim vojnicima i civilima. Nakon okupacije grada u sljedećim mjesecima ubijeno je više od 250 civila (samo u studenome 1991. stotinjak), mahom starije dobi, ali i djece u dobi od 10 do 13 godina.
Petrinja – strašne slike razaranja hrvatskog grada
Četnici zarobljavaju civile u Petrinji i koriste kao živi štit:
Dugo sanjana sloboda za Petrinjce dolazi u kolovozu 1995. Nakon teških borbi na ulazu u grad i gubitaka Hrvatske vojske, te smjene zapovjednika Sjevernog sektora, Hrvatska vojska slavodobitno ulazi u Petrinju.
U razrušenom gradu obnovio se život, a Petrinja je zauvijek pripala tamo gdje je oduvijek i bila – hrvatskoj domovini.
BBB iz Petrinje i drugih dijelova Hrvatske napravili su ovo ljeto u središtu grada-heroja prekrasne grafite u spomen na oslobođenje Petrinje u Oluji:
Photo: fah
Tekst se nastavlja ispod oglasa
