Najranjiviji dio populacije Afganistana su svakako djeca i mladi, a o tome se često šuti u međunarodnim organizacijama koja skrbe za dječja prava. Dva, u najmanju ruku, neobična “kulturološka običaja” Afganistana su: Bacha Posh i Bacha Bazi. Prvi je afganistanski “običaj” da obitelji odabiru jednu kćer koju oblače, odgajaju i tretiraju kao muško dijete i sina, a drugi običaj je spolno i seksualno iskorištavanje dječaka, koje često pri tome oblače u žensku odjeću.
Ovaj posljednji običaj seksualnog roblja dječaka je korijene uhvatio i u Pakistanu.
Na današnji dan 27. rujna 1996. talibani su zauzeli afganistanski glavni grad Kabul. Uspostavili su tzv. Islamski Emirat Afganistan. Talibani su po etničkoj pripadnosti bili velikom većinom Paštuni.
Talibani su do 2001. vladali većim dijelom Afganistana. Dok su bili na vlasti, talibani su prisiljavali stanovništvo na najstrože pridržavanje šerijatskih zakona ikada viđeno u islamskom svijetu i postali su poznati po zlostavljanju žena. Ženama je bilo zabranjeno raditi i školovati se, te su već od osme godine morale čitati samo Kur’an. Morale su nositi burku, opravu koja pokriva cijelo tijelo i lice i ima samo otvore za oči. Žene koje su bile uhvaćene u kršenju segregacijskih zakona često su bile osuđivane na smrt, a kazna se u pravilu izvršavala javno na stadionima.
Obraćenje na kršćanstvo kažnjavalo se smrću.
Afganistan je zemlja koju nastanjuje veliki broj različitih etničkih skupina i naroda od kojih su najbrojniji Paštuni koji čine 40% stanovništva Afganistana, tj. oko 13 milijuna ljudi. Ostale brojne skupine su Kazari (4 milijuna), Uzbeci, Turkmeni i dr.
Bacha Bazi – dječaci kao seksualno roblje odraslih muškaraca
Djeca u Afganistanu žrtve su Bacha Bazi (“igra s dječacima”), pedofilske prakse čvrsto ukorijenjene, a koja se sastoji u uzdržavanju dječaka koje se nerijetko otima iz obitelji, šminka i odijeva kao djevojčice, a služe kao plesači i seksualno roblje.
O Bacha Baziju Afganistanci gotovo nikada javno ne govore. Kultura Bacha Bazija jako je razvijena u provincijama Badakshanu i Kandaharu gdje se važnost i muškost pojedinih utjecajnih ljudi mjeri brojem dječaka koji ih okružuju, piše 24sata.hr.
Naime, visokopozicionirani i bogati muškarci su često korisnici seksualnog iskorištavanja „dječaka-robova“.
Neki dječake pod svojom zaštitom i školuju, te se o brinu njima čak i kada “ostare” (nakon dvadesete godine kada više nisu interesantni kao odrasli ljudi). Tada moćnici već pronalaze druge, mlađe dječake. Obitelji ovih dječaka pristaju na ovakav aranžman, a zahvalni pokrovitelj često financira i kompletnu obitelj, sve dok mu je dječak za igru privlačan i zanimljiv.
> Američki zastupnici žele da Washington reagira protiv seksualnog ropstva u Afganistanu
Druge dječake otimaju s igrališta gdje predatori traže najsiromašnije i najljepše dječake. O pedofiliji u Afganistanu snimljeno je i nekoliko dokumentaraca u kojima prikazuju i “zabave” na kojima muškarci razmjenjuju svoje dječake. Jedan od Afganistanaca koji otvoreno priznaje da podupire ovakvu praksu kaže da im policija ne može ništa…
Bacha Posh – roditelji pretvaraju svoje djevojčice u sinove
U ovoj muslimanskoj državi postoji malo poznat, u najmanju ruku neobičan, običaj da se djevojčice oblače u mušku odjeću, te premda su ženskog spola odgaja ih se kao mušku djecu i sinove.
Taj se običaj zove Bacha Posh.
Zbog čitavog niza ekonomskih i socijalnih razloga mnogi roditelji u Afganistanu više od svega žele dobiti sina. Ova potreba dovela je do situacije u kojoj neki roditelji prakticiraju tradiciju Bacha Posh, odnosno predstavljanje djevojčica kao dječaka, piše BBC.
Takve stvari prakticiraju čak i obrazovane i visokopozicionirane obitelji.
Kada bivša članica afganistanskog parlamenta Azita Rafhat priprema svoje djevojčice za polazak u školu, jednu od četiriju kćeri oblači drugačije. Tri kćerke Azita će obući u bijelu odjeću i glave im prekriti bijelim šalom. Četvrtu kćer Mehrnoush obući će u odijelo i kravatu. Jednom kada izađu iz svoga doma Mehrnoush se pretvara u dječaka Mehran.
Azita Rafhat nikada nije dobila sina, a kako bi popunila rupu i izbjegla neugodna pitanja okoline odlučila se na radikalan potez. Prikrivanje djevojčica u dječake u afganistanskoj je kulturi sasvim normalno, a tradicija se naziva Bacha Posh.
„Kada imaš dobar statusni simbol u Afganistanu ljudi te gledaju drugačije. Pa ipak, ukoliko nemaš sina okolina postaje sumnjičava“, objašnjava ova bivša zastupnica afganistanskog parlamenta, koja je i sama pomogla kreirati društvo u kojemu se iz raznih ekonomskih i socijalnih razloga smatra poželjnim imati sina.
Njezin suprug Ezatullah Rafhat smatra kako je sin pitanje prestiža i obiteljskog ponosa.
„Tko god je posjetio našu kuću prvo bi primijetio da nemamo sina. Naša kćer Mehrnoush složila se s našom odlukom, a otkako smo počeli prakticirati Bacha Posh svi se osjećamo puno bolje“, objašnjava Rafhat.
Afganistanske su tržnice prepune djevojčica koje se oblače i žive kao dječaci. Jedan od razloga što mnoge afganistanske obitelji ovo čine leži i u tome što je dječacima dozvoljeno raditi na ulici i zarađivati kruh za obitelj, dok to nije slučaj s djevojčicama. Dakle, brojne djevojčice koje rade i žive kao dječaci prodaju na tržnicama vodu i žvakaće gume, a najmlađe imaju tek pet godina.
Pa ipak, djevojčice ne žive kao dječaci čitav život, već samo do 18. godine kada se vraćaju u društvo i preuzimaju ulogu žene. Ova promjena, premda prirodna, često za sobom vuče i brojne komplikacije, poremećaje, tjeskobe i ozbiljne psihoze kod tih djevojčica.
Film „She is my son“ (Ona je moj sin)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
