Treba raditi na poruci nade, međutim ta poruka mora imati temelj i mora imati zaista pravu strategiju, a ne samo želje, istaknuo je u povjesničar dr. Tado Jurić s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, gost ‘Argumenata’ Hrvatskog katoličkog radija u kojima se povodom ‘Tjedna solidarnosti i zajedništva s ljudima i Crkvom u BiH’ raspravljalo kako žive, kakvu pomoć trebaju i kako se Hrvatima može pružiti još veća podrška i potpora da ostanu i opstanu na tom prostoru, javlja Informativna katolička agencija.
Žana Ćorić iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, također HKR-ova gošća pojasnila je da su upravo osnovali jednu radnu skupinu – s obzirom na nove okolnosti u kojim se sve brzo mijenja, poput iseljavanja – te će prilagoditi postojeću strategiju Vlade Republike Hrvatske. I svjesni su da nisu dovoljno poradili na informiranju o tome što konkretno rade, a jako puno rade s mladima.
Naši ljudi imaju potencijala, a mi iz Republike Hrvatske pružamo im mogućnost da ih usvajaju i, naravno, poslije koriste u BiH
„Radimo puno na unapređenju njihovih znanja, vještina. Vjerujem i sigurna sam u to da su upravo ljudi ključ bilo kojeg uspjeha bilo koje tvrtke, a tako i zemlje. Naši ljudi imaju potencijala – a mi iz Republike Hrvatske s onim mogućnostima na nekoj platformi, a u pitanju su specifična znanja – pružamo im mogućnost da ih usvajaju na jedan način i da, naravno, poslije koriste u Bosni i Hercegovini.”
Ima brojnih pomaka. Prvi put je hrvatska vlada na sastanak nedavno pozvala i predstavnike našeg Caritasa, rekao je mons. Tomo Knežević, ravnatelj Caritasa Bosne I Hercegovine, dok je na direktan upit – kako se izvući iz frustrirajuće situacije u kojoj hrvatske predstavnike u najviša tijela biraju Bošnjaci – odgovorio:
Ne smijemo zapasti u jednu melankoliju; sve ide niz brdo, ništa nema pozitivno
„Ne smijemo zapasti u jednu melankoliju; sve ide niz brdo, ništa nema pozitivno. Dio smo jugoistočne Europe gdje se usisava radna snaga. Druga stvar je: mi moramo učiniti, kao hrvatski korpus – bez obzira bili pozicija ili opozicija u BiH ili u RH – ne podijeliti Hrvate pa onda možeš raditi kako hoćeš”, pojasnio je i kroz primjer svoje zemlje upozorio da neki razliku Hrvate Hercegovine, Hrvate središnje Bosne – sam je dijete tog kraja iz Zenice – te Hrvate Posavine pa tamo imamo opet Hrvate iz zapadne Bosne koje se onda može dijeliti i po biskupijama.
„Takvo razmišljanje dolazi od pojedinih političara iz Republike Hrvatske. Mi smo jedan korpus i mi moramo imati svoje legitimne predstavnike da živimo demokraciju” – naglasio je – i da nadiđemo sebe i svoj egoizam, jer kad smo jedinstveni nitko nam ništa ne može.
Druga dva naroda jako dobro znaju gdje je granica preko koje u dijeljenju ne idu, baš ovih dana se to vidi u formiranju vlasti, rekao je mons. Knežević, dok je dr. Jurić bio vrlo oštar spominjući da postoje politički i ekonomski dinamizmi koji vode pražnjenju prostora od Hrvata.
Uloga države je ne samo da daje lažna obećanja, nego da ona zaista bude agencija prosperiteta, kod nas država tu ulogu uopće ne radi
„Uloga države je, ne samo da daje lažna obećanja, nego da ona zaista bude agencija prosperiteta. Kod nas država tu ulogu uopće ne radi. Propustila je biti agencija blagostanja i nade, ali stvarne nade”, rekao je i upitao se: Što stoji iza te strategije?
Možemo pogledati – pokušao je dati odgovor – cijela jugoistočna Europa se, zapravo, prazni i cijela istočna Europa se prazni.
„Njemačka je usisala kompletnu radnu snagu istočne Europe i svih zemalja u okruženju. Nas je pretvorila ovdje u inkubator radne snage. Kompletna jugoistočna Europa je na koljenima, a mi smo samo jedan mikrokozmos u toj široj priči.”
To je jedna ekonomija koja je stvorila političku zajednicu Europsku uniju kako bi svoje interese realizirala, a naši političari nisu spremni odgovoriti globalizaciji, nastavio je te upozorio i na sljedeće:
„Vidimo da je u EU sloboda kretanja, tobožnja, radnika. Zašto onda nisu došli raditi Nijemci u Hrvatsku, ako je to kao jedan otvoreni proces protoka roba i ljudi? Sve ide njima u korist, a mi za svakog Hrvata kojeg izgubimo gubimo otprilike milijun, minimalno, kuna. Nama će se sada sve obiti o glavu i kroz to što će pasti mirovinski ustav uskoro – vidimo svaki dan se govori o tome – ali i dalje nam nije jasno što se događa.”
U ratu smo, no koji ne vidimo, bio je slikovit profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u razgovoru s urednikom „Argumenata” Vlatkom Ojvanom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
