“Ne žalim zbog toga. Uopće. Bila je to borba za slobodu i protiv režima. To nije bio udarac protiv Srba, nije bio udarac ni u koga. Je li ispravno nekoga udariti? Nikad, ali prije toga me nekoliko puta udarila milicija. Psovao sam najgore moguće stvari”, rekao je Zvonimir Boban na Kuperovom okruglom stolu o post-Jugoslaviji.
“Bio sam premlad ili glup da bih to vidio. Mislio sam da će se Jugoslavija razviti u mekanu konfederaciju”, dodao je.
Potpisao je 1991. za Milan, tada najbolju europsku momčad, i rat je promatrao iz Italije.
“Razmišljao sam da se vratim i borim. Možda mi je osobna priča iz 13. svibnja olakšala dušu zbog ovog pitanja. Ponosan sam, čak i ako sam bio privilegiran. Bilo je presudno da kažemo nešto o momentu u kojem se Hrvatska nalazi, bila je neka vrsta neželjenog djeteta Europe”, kaže Boban.
“Napravio sam najveću glupost u životu. Kapetan sam, igramo polufinale SP-a, a ja izgubim loptu u crvenoj zoni, 20 metara od gola. Francuzi su izjednačili. Što ćeš, to je život. Nakon utakmice sam smršavio nekoliko kilograma, nisam mogao spavati. Još uvijek ne mogu to sebi oprostiti”, priznao je.
Ispričao je kako se u njegovom društvu slaže ljestvica najboljih igrača svih vremena.
“Najbolji igrači u povijesti? Vjerujem da možemo staviti četvoricu: Peléa, Maradonu, Messija i Ronalda. Pravog Ronalda, a ne onog portugalskog. Brazilci i Argentinci osjećaju loptu više od ostalih. Ali jedan je najveći. To je Maradona. Znate zašto? Ako su Ronaldo, Pelé i Messi dodirivali dušu lopte, Maradona je tu dušu uzeo”, nasmijao se Boban.
