Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Darijo Srna se u velikom intervjuu za Sportske novosti Darijo se osvrnuo na bogatu igračku karijeru, suigrače, brojne uspjehe…
O Hajduku
“Hajduk je moj klub, to će i ostati i uvijek ću navijati za Hajduk. I već ga dugo tako i gledam, potpuno navijački, jer sam daleko i ne želim dublje ulaziti u problematiku Hajduka. Želim samo da se što prije počnu osvajati prvenstva i kupovi”
O povratku u hrvatski nogomet
“Hrvatska je moja domovina, ali moram priznati da se u ovom trenutku ne vidim kao netko tko će živjeti i raditi u Hrvatskoj. Moj nogometni život je vezan uz Šahtar. A Hrvatska je zemlja koja ima potencijal u pametnim ljudima, u turizmu, u prirodnim ljepotama i mnogim drugim segmentima života i društva. Tužno je slušati kako mladi odlaze, a svi mislimo da se s malo dobre volje sve to može promijeniti”.
O Vatrenima
“Te medalje iz Rusije dečkima nitko nikada neće uzeti, ali život ide dalje. Meni nije sporno da su dečki i dalje jako motivirani i željni igranja u dresu Hrvatske. Međutim, postoji nešto što se zove glad, što te tjera da iz sebe izvučeš nešto što je inače skriveno. I nije problem da naši igrači nisu gladni, nego su oni protiv kojih igramo jako gladni, gladniji nego inače, jer oni igraju protiv svjetskih doprvaka i žele protiv njih pokazati svoju vrijednost. Na sreću, nema straha da ćemo izboriti odlazak na Euro, jer i dalje imamo odličnu momčad.”
O izbornicima reprezentacije
“Otto Barić me prvi pozvao u reprezentaciju, to se ne zaboravlja. Kod Cice Kranjčara igrali smo prekrasan nogomet. Sa Slavenom Bilićem prošli smo toliko toga u šest godina. Igor Štimac je čovjek koji je uz mene bio od mojih praktički najmlađih dana, toliko me je puta savjetovao, toliko mi je puta pomogao da mu teško mogu zahvaliti na pravi način. U reprezentaciju je došao u teškom trenutku i nije mu bilo lako. S Nikom Kovačem igrali smo Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Posljednji je ostao Ante Čačić. Veliki gospodin u punom smislu te riječi, čovjek i trener koji je bio uz mene u mojim najtežim životnim trenucima kada sam i………… To su stvari koje se ne zaboravljaju. Znam, stali bi i drugi, ali Ante je bio tamo. I stao je kada neki možda ne bi stali. Nakon što sam odigrao jako lošu utakmicu u Norveškoj, došao je do mene u Ukrajinu i rekao da se ne brinem, da je čvrsto iza mene i da ću Vatrenima dati još puno dobrih utakmica. Žao mi je što već duže vrijeme ne radi, volio bih ga vidjeti na klupi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
