Mlada hrvatska nogometna reprezentacija, točnije igrači do 21 godine, još jednom nije uspjela, realno, dogodilo se to posve očekivano. Malo bi tko ozbiljan stavio i 20 kuna na pobjedu izabranika mladih Vatrenih Nenada Gračana protiv Švedske. Poraz od 4:2 samo je odraz svega onoga što se u hrvatskom nogometu događa već 12 godina. Naime, posljednja, nažalost i jedina, hrvatska mlada reprezentacija do 21 godinu izborila je plasman na Europsko prvenstvo, bilo je to 2004. godine i uspjelo je to generaciji koju su predvodili Niko Kranjčar, Eduardo, Darijo Srna…
Kako HNS tretiraa “male Vatrene” takvi se rezultati i ostvaruju, za razliku od nekih ozbiljnih europskih reprezentacija Hrvatska u seniorsku momčad povlači praktički srednjoškolce. Izbornik seniorskih Vatrenih, Ante Čačić, izbio je i posljednju nadu Nenada Gračana kada je nekoliko minuta prije kraja utakmice u Finskoj uveo Marka Roga, posve nepotrebno. Drugim riječima, takav potez Čačića onemogućio je Rogu da zaigra u Švedskoj, iako je protiv Finske zadnjih nekoliko minuta imao i drugi izbor.
Naravno, lako je biti general poslije bitke, seniorska reprezentacija doista se uoči dvije važne utakmice, dakle, uoči Kosova i Finske suočila s čitavim nizom opravdanih izostanaka. Sve da je izbornik Čačić htio nije se mogao odreći makar privremeno Matea Kovačića, s Rogom i Kovačićem sasvim bi se drugačija priča ispričala u odlučujućem susretu s mladom reprezentacijom Švedske. Da ne govorimo kako za generaciju koju vodi Nenad Gračan ima pravo igrati Marko Pjaca. Pokušajte zamisliti reprezentaciju u kojoj igraju Pjaca, Rog, Halilović, Perica, Kovačić, Jedvaj… Takva reprezentacija ne bi bila favorit “samo” u Švedskoj nego i na Europskom prvenstvu.
Često samo deklarativno govorimo kako nam je Europa, demokratska, zapadna, uzor, međutim, igrači poput Kovačića, Pjace, Roga, Jedvaja…, igrali bi za svoju generaciju, tek povremeno za nagradu bi bili pozivani u seniorsku momčad, u toj istoj Europi. Drugačije je pravilo u velikim europskim reprezentacijama, naime trebate se dokazati, nešto osvojiti, nešto odigrati za reprezentaciju uzrasta kojem pripadate kako biste zaslužili biti standardan u seniorskoj momčadi. Hrvatska je specifična i kad je nogomet u pitanju, igrači s jedva napunjenih 17-18 godina odlaze van, s osamnaest godine igrači u Hrvatskoj vjeruju da su prerasli sredinu, kao što je svojedobno Alen Halilović rekao kako je prerastao Dinamo. Dinamo je prvak Hrvatske. Osamnaestogodišnjak je prerastao klub koji igra Ligu prvaka i koji je osvojio brojne trofeje.
Tako se nešto ne događa često u Europi. Primjerice, iz Hrvatske igrači preko raznih menadžera odlaze u velike klubove, super, ali uglavnom tamo sjede na klupi, primjerice Rog i Pjaca. Samim time što sjede na klupi velikih klubova oni imaju rezerviranu poziciju u seniorskoj reprezentaciji. Zar to nije sustav vrijednosti kakav nije održiv? Rog nije odigrao ni munute za Napoli, trener zna zašto, hrvatski izbornik misli da bolje zna od trenera koji svakodnevno “bdije” nad igračem.
Marko Rog je dosad odigrao već nekoliko jako dobrih utakmica, igrao je odlično na Europskom prvenstvu protiv Španjolske, odigrao je sjajno derbi protiv Hajduka, no, odigrao je i isto tako i loših utakmica, i to ne malo. Oscilacije su to koje su svojstvene kod mladih nogometaša, upravo zato i postoji razvojni put mladih igrača koji se kale u mlađim selekcijama, a ne sjedenjem na klupi. Tek su rijetki igrači, više iznimka nego pravilo, koji imaju ispod dvadeset godina a “bez kojih A reprezentacija ne može.” Koliko držimo do mladih selekcija, takve rezultate imamo.
Ako je jedini cilj mlade reprezentacije proizvoditi igrače za A vrstu i za razne menadžere, onda mlada reprezentacija zapravo i ne postoji. Imamo trgovinu, a u trgovini svatko uzme što je u izlogu.
