Marin Čilić – što nakon Wimbledona?

Suze Marina Čilića i sjajna igra, gotovo savršena, najboljeg igrača svijeta svih vremena Rogera Federara obilježili su finale ovogodišnjeg Wimbledona.

Čilić možda neće nikad ponoviti uspjeh Gorana Ivaniševića iz 2001. godine, no, već sad se može reći kako je svaki dan sve bliže legendarnom Splićaninu. Poraz u finalu Wimbledona, od najboljeg tenisača svijeta svih vremena, nije, naravno, tragedija, to je drugi najbolji rezultat karijere najboljeg hrvatskog tenisača, ako ovako nastavi i njemu će se otvoriti, ako ne u Wimbledonu onda možda ponovno na US Openu.

Igrom u Londonu sjajni Hrvat iz svjetski poznatog malog hercegovačkog mjesta  Međugorja još jednom je potvrdio kako spada u sam vrh svjetskog tenisa, odmah iza velike četvorke, Federer, Nadal, Đoković i Murray, koji su i po rezultatima, ali i po načinu igre, još uvijek ispred svih kad su u punoj formi, posebno stari vuk Roger Federer. Čilić je uoči starta nove sezone zacrtao cilj, biti među pet najboljih na svijetu i tamo ostati, od sutra Marin će biti 6. igrač svjetske ATP ljestvice, što je možda još važnije ne brani puno bodova na US Openu. Rano je prošle sezone ispao. Drugim riječima, ni Masters, svojevrsno Svjetsko prvenstvo najboljih tenisača svijeta, nije daleko za hrvatskog igrača, a to je okupljanje najboljih.

Poraz u finalu Wimbledona, demonstracija moći Rogera Federera, od 3:0 u setovima dokaz su snage, kako fizičke, tako i mentalne, jednog neuništivog tenisača, koji bi bio favorit protiv Marina čak i da je Hrvat nastupio apsolutno spreman, ali i zalog za budućnost. S 28 na leđima Marin ima jedan osvojeni Grand Slam turnir, dva finala i čak tri polufinala.  Ako potraje na ovoj razini još pet godina može uzeti i još poneki Grand Slam. Tko može tražiti više?

Sedamnaest turnira osvojenih u karijeri ako ništa drugo u ovom trenutku svrstavaju Čilića uz bok Ivaniševiću. Iako je Goranov talent bio daleko veći, mogućnosti također. Ivanišević jednostavno nije imao živce za poraze. Koliko je puta Goran pobijedio sam sebe zbog krivog koraka, zalutalog pogleda, koliko se puta u Wimbledonu borio s protivnkom, ali i sam sa sobom. Marin je tu u prednosti. Da je Goran imao mentalno snagu jednog Federera ili Samprasa osvojio bi 10 Wimbledona.

Prvu titulu Čilić je osvojio  2008. godine u New Heavenu, u Zagrebu je slavio čak četiri puta, uzeo je i Umag prije pet godina i tako uz Gorana Pripića postao za sada jedini Hrvat s naslovom na najdugoročnijem i najpoznatijem hrvatskom ATP turnir. Nakon osvajanja US Opena i finala Wimbledona Čilić može biti ponosan i na osvajanje Cincinnatija, turnira iz ATP 1000 kategorije. Naravno, daleko je to od Đokovića koji ni sam ne zna koliko je osvojio takvih turnira, no, krenulo je…

Čiliću je u finišu prošle godine uspjelo dobiti Đokovića. Prvi put, nakon toga sve bi trebalo biti lakše. Ako želite osvajati najveće turinire onda morate pobjeđivati i najveće tenisače. Bilo je iluzorno očekivati da bi netko, ne samo Marin, mogao osvojiti Wimbledon a da u tom pohodu ne svlada niti jednog tenisača iz kvarteta najboljih. Ne možete postati prvaci svijeta u nogometu samo pobjedama protiv Bugarske, Danske, Turske, Češke ili Mađarske, kad tad naletjet ćete na Njemačku, a onda morate biti spremni, psihički, fizički, što Marin danas, nažalost, nije bio.  Nije mogao biti iz objektivnih razloga.

Nitko ne može reći da je Marin ”više glumio” nego stvarno bio ozlijeđen. Naime, Čilić u finalu nije imao nikakav imperativ, kad igrate protiv Federera ne možete osjećati pritisak jer uglavnom malo što ovisi o vama, sve ovisi o Federeru. Pritisak dolazi tijekom meča, kad vam se otvori prilika, protiv Federera nije je lako iskoristiti. Pokazao je to dramatičan Čilićev meč protiv Švicarca prošle godine i čak tri meč lopte. Federer je na kraju slavio.

Marin nema razloga biti tužan nakon poraza u finalu Wimbledona, naprotiv, podstrek je to za budućnost. Nikad nije igrao bolje na travi.

Izvor: narod.hr