Zagrebački Općinski građanski sud u ponedjeljak je nepravomoćno presudio da je Zdravko Mamić izjavom emitiranom na radiju ‘Soundset plavi’ 15. ožujka 2013. povrijedio dostojanstvo tadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića na osnovi nacionalnog podrijetla i time počinio diskriminaciju uznemiravanjem.
Sutkinja Snježana Karlušić utvrdila je u presudi kako su Mamićeve izjave poput one da Jovanović “ima krvna zrnca u sebi koja se pretežu na ono što mrzi sve hrvatsko” diskriminatorske jer impliciraju da hrvatski građani srpske nacionalnosti ne bi smjeli zbog svog nacionalnog podrijetla obnašati funkciju ministra. Mamić je, među ostalim, u spornoj emisiji izrazio i zaprepaštenje da “čovjek koji je Srbin i čovjek koji nikada u životu nije radio u znanosti, prosvjeti, u sportu, osim što je… bio dizač tegova” obnaša ministarsku dužnost u “najvažnijem resoru u državi”.
Sutkinja je Jovanovićev tužbeni zahtjev prihvatila kao osnovan jer se povreda njegova dostojanstva temelji na nacionalnoj osnovi te jer citirane tvrdnje uzrokuju ponižavajuće i uvredljivo okruženje prema Jovanoviću, ali i prema drugim pripadnicima srpske nacionalnosti i to isključivo na temelju njihovog nacionalnog podrijetla. Mamićeve tvrdnje stoga su proglašene uznemiravanjem u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije.
Među strankama je bilo sporno predstavlja li sporna izjava povredu dostojanstva tužitelja. Mamić u odgovoru na tužbu nije poricao da je izrekao te riječi, no, tvrdio je da to nije bilo uvjetovano niti jednom od zakonskih osnova, već je to bila isprovocirana reakcija na mnoge Jovanovićeve javne istupe kao i njegove postupke u odnosu na njega i GNK Dinamo.
Kazao je i da je spornom događaju prethodila javna prepirka i rasprava između njih dvojice radi različitih stavova o hrvatskom sportu. Mamić je tvrdio kako je Jovanović prije spornog intervjua navodio da je Hrvatski nogometni savez močvara koju treba isušiti, da Mamić i njegovi suradnici mogu sebe pogledati u ogledalo i pljunuti te da je Mamić licemjer i kukavica.
Istaknuo je i da mu nije bila namjera uzrokovati neprijateljsko, ponižavajuće ni uvredljivo okruženje spram svih građana srpske nacionalnosti, već da je htio iznijeti svoje osobne emocije i mišljenje prema Jovanoviću kao pojedincu zbog njegovih ranijih istupa o Dinamu i čelnicima tog kluba.
Pravomoćna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2013. kojom je Mamić oslobođen optužbi za javno poticanje na nasilje i mržnju nije bila odlučna za parnični postupak jer je kako je zaključila sutkinja u obrazloženju, tužitelj u ovom slučaju tražio da se utvrdi radi li se o povredi dostojanstava uzrokovanoj diskriminatornim govorom.
Presuda se, postane li pravomoćna, o Mamićevom trošku mora objaviti na radiju Soundset plavi, a Mamić će morati nadoknaditi i parnične troškove Jovanoviću u iznosu nešto većem od 11 tisuća kuna sa zateznim kamatama.
U tužbi protiv Mamića Jovanović je naveo sve što je tadašnji čelnik Dinama i Hrvatskog nogometnog saveza govorio o njemu. Nazvao ga je, među ostalim, najvećim ‘hrvatomrscem’ poslije Khuena Hedervaryja, a rekao je i da mu iz očiju šiklja krv te da mu osmjeh nije prirodan jer se pritom vide samo očnjaci, “zubi koji su spremni na klanje”.
