Hrvatska nogometna reprezentacija nakon pobjede na Maksimiru protiv Grčke od 4:1 i ”ratničke” utakmice u Pireju 0:0 plasirala se na svoje peto Svjetsko prvenstvo, četvrto uzastopno veliko nogometno natjecanje. Vatreni imaju kontinuitet kao malo koja europska reprezentacija, ako, naravno, ne računamo divove poput Njemačke ili Italije, koje imaju desetljećima dugu tradiciju i kontinuitet koji je uglavnom teško prekinuti. Između ostaloga svoju snagu crpe iz jakih domaćih liga.
Naime, nakon Eura 2012., Svjetskog prvenstva 2014. te Europskog prvenstva 2016. hrvatska reprezenzacija je ponovno na najvećoj nogometnoj smotri globusa. Naravno, ”samo” to je veliki uspjeh, tim prije što bi se vrlo lako moglo dogoditi da u Rusiji poslije skoro 60 godina ne bude višestrukih svjetskih prvaka, Talijana, kao što neće biti ni sjajne Nizozemske, koja je na posljednjem SP-u osvojila broncu, a na pretposljednjem u Južnoj Africi srebro.
Međutim, Hrvatska može bolje, neki će reći i mora, ova generacija, predvođena jednim od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremerna kapetanom Lukom Modrićem, zaslužuje bolje. Barem ako usporedimo individualnu kvalitetu hrvatskih nogometaša s nekim drugima koje smo posljednjih desetak godina znali viđati u završnici velikih natjecanja. Rusija je po mnogima posljednja prilike generacije koju vodi kapetan Modrić, bez obzira uspjeli ili ne u Rusiji nakon SP-a neizbježno će doći do pomlađivanja nacionalne vrste.
Nažalost, ne piše se previše o nogometnoj Hrvatskoj i novom velikom uspjehu Vatrenih, ne piše se čak ni toliko koliko bi trebalo o sjajnoj atmosferi na prepunom Maksimiru prije tri dana, ignorira se činjenica da Luka za Vatrene u kontinuitetu mjesecima pruža vrhunske predstave na travnjaku, kao niti jedan hrvatski nogometaš do sada, uključujući i legendarnog golgetera Davora Šukera. Glavna tema je ona koja to zapravo nije, niti je ikada u stvarnosti bila.
Ostanak ili odlazak Zlatka Dalića, koji je doveden kao vatrogasac uoči utakmice u Kijevu i koji je sam otvoreno i nedvosmisleno rekao da dolazi pomoći, na riječ, bez ugovora, bez obaveza, kako za posljednju utakmicu grupne faze kvalifikacija, tako i za dodatne kvalifikacije koje su tada bile jako, jako daleko. Dalić je sjajno odradio posao. Postao je u vrlo kratkom roku miljenik hrvatske nacije i to ne samo nogometnih fanatika, puno je riskirao, ali je sasvim zasluženo na kraju i puno dobio.
Nakon što je Dalić na najbolji mogući način ”preporodio” hrvatsku nogometnu reprezentaci+iju i odveo je na Svjetsko prvenstvo HNS je ispunio svoj dio dogovora. Dalić će voditi Vatrene i u Rusiji, zasluženo. Mediji su uglavnom od trenutka dolaska Dalića, a posebno nakon pobjede u Kijevu, pokušali nametnuti lažnu dvojbu kako je zapravo Dalić tek privremeni izbornik, iako jer dogovor Dalića sa Savezom bio jasan – razgovarat ćemo o ugovoru, a onda se i vrlo lako dogovoriti, kako je to izbornik večeras i Grčkoj i potvrdio, nakon fenomenalno odrađenih dodatnih kvalifikacija. Drugim riječima, niti jednog trenutka nije bilo stvarne dvojbe, kad je Dalić sjeo na klupu Vatrenih bilo ja jasno da ostaje ako uspije, ako ne – odlazi.
To je ujedno bio i rizik koji je Dalić sam prihvatio svjestan prilike koja mu se otvorila poslije odlaska Ante Čačića, Ništa se iz kulisa, ništa se senzacionalno nije događalo zadnjih dana, pa ni posljednjih sati kako čitamo na pojedinim portalima, a što se nije očekivalo. Dalić je dobio što je zaslužio, Vatreni isto tako, navijači Hrvatske također.
