Sandra Perković osvojila je broncu na Svjetskom prvenstvu u Dohi.
Edis Elkasević govorio je za Sportske novosti o bronci svoje učenice, razlozima slabije sezone, pripremama izvan zemlje, najavama da bi mogao otići u inozemstvo, tretmanu trenera u Hrvatskoj…
“Ova je godina bila neko lakše miksanje svega, s medaljom na kraju. Nikad nismo uzeli godinu stanke, pa da se tijelo oporavi, a glava odmori. Mi idemo drugačijim načinom. Nema kod nje zasićenja. Zasićenje će doći kad ona osvoji treće mjesto i bude to slavila. To će biti znak nečega. Ona je pobjednica i ne priznaje ništa drugo osim pobjeda. Kad prespava, onda joj je jasno da piše povijest, da je osvojila četvrtu medalju na SP-u zaredom. Nije to situacija da je uzela medalju, pa je nema tri-četiri godine nigdje, onda opet nešto osvoji, pa svi slavimo njezin povratak”, rekao je.
“Da nema Sandre, ja ne bih bio u Hrvatskoj. Ne bih ja to više radio. Zašto bih to radio? Moram sve proći na najteži i najgori način, dokazivati se i što mi kažu nakon svega? Ajde opet. Svake godine se dokaži ispočetka. Grad Zagreb plaća 30 trenera u atletici, a koliko ih od tih 30 osvaja medalje? Ali, njima je važno hvaliti se da imaju 30 trenera. I onda se meni neki smiju jer rade šest sati tjedno, a ja radim ovako. Ja imam više od 200 dana priprema izvan Zagreba. Treba biti luđak za to, da cijelo vrijeme živiš u hotelu”, smatra.
“Ja od HOO-a imam samo honorar koji je privremen. Ako ne opravdam kriterije, sljedeće godine letim van. Moram se nekome ulizivati da me ostave u određenoj kategoriji. Blanka Vlašić ima dva trenera koje financira HOO. Blanka ima tri olimpijska zlata, a Sandra dva? OK, hvala, kad i mi budemo imali treće olimpijsko zlato onda ćemo tražiti plaću za drugog trenera”, cinično zaključuje Edis.
“Otišli smo na druge pripreme u Ameriku bez fizioterapeuta, bez pomoćnog trenera, i bez da nam se itko javio i pitao nas treba li nam išta. U prosincu nam je obećano da ćemo imati sve što nam treba. HOO je riješio sve, svaka čast, Hrvatski atletski savez je isto riješio svoje i sad imamo Zagrebački savez koji je trebao biti treća komponenta. Sandra je velika sportašica i ne može sve ići na HOO i HAS. Nije poanta da odemo u Ameriku, pa da nam se kaže: “mi sada nemamo, moramo čekati Izvršni odbor koji je u travnju, pa u lipnju, pa u kolovozu, pa na kraju u listopadu”. To je sve klasična hrvatska priča. Uvijek ista stvar. I sad će opet ispasti da nama nešto fali i da su svi drugi krivi. Nisu drugi krivi. Samo mi naivno svake godine vjerujemo istim obećanjima”, zaključio je.
