Hrvatska rukometna reprezentacija večeras protiv Saudijske Arabije kreće u svoju pustolovinu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, no, prije toga vratimo se malo u povijest.
Hrvatska rukometna reprezentacija prvi i posljednji puta osvojila je svjetsku krunu nezaboravne 2003. godine u Portugalu. Hrvati su iz pozicije autsajdera došli do zlata, iz utakmice u utakmicu forma je rasla, na kraju u finalu protiv tada jake i moćne Njemačke Hrvatska je predvođena sjajnim Vladom Šolom, Ivanom Balićem te na klupi Linom Červarom šokirala Njemačku i potvrdila se kao super talentirana rukometna nacija. Uslijedio je, naravno, nezaboravan doček na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.
Sve to hrvatski građani u domovini imali su prilike gledati na Hrvatskoj televiziji. Vremena su se promijenila, a i Hrvatska televizija. Nažalost, ni, ovo veliko rukometno natjecanje, kao ni ono prije godinu dana kada se u Poljskoj igralo Europsko prvenstvo na kojem su “Kauboji” stigli do bronce, javna televizija neće prenositi. Svjetsko rukometno prvenstvo u domove Hrvata dolazi preko komercijalne RTL televizije, bez obzira što spomenuta televizija već ima podosta iskustva s prijenosom velikih turnira sa Sportskom redakcijom HRT još uvijek se teško može mjeriti. Drugim riječima, dobrim dijelom hrvatski građani bit će zakinuti činjenicom da SP u rukometu ide preko RTL televzije.
Naime, dobar dio građana ima dojam, subjektivan ili ne, bez obzira što se na profesionalnu razinu prijenosa utakmica ne možemo žaliti, kako je “nabrijavanje” nacionalnog naboja, koji je u sportu uvijek prisutan u gotovo uvijek iskren, kod RTL-a zapravo umjetan pokušaj privlačenja publike. Nažalost, dobar dio Hrvata s puno skepse očekuje nastup hrvatske rukometne reprezentacija, koja je u Francusku otputovala bez snova o svjetskom zlatu, iako i ne bez nade, nada uvijek umire posljednje. Sam izbornik Željko Babić kao minimalni cilj postavio je plasman među osam najboljih reprezentacija turnira. Polufinale bi u tom slučaju i u ovim uvjetima, kada se reprezentacija suočila s dosta problema, zapravo bilo ispunjenje svih potajnih i javnih nadanja uoči prvenstva.
Naime, Hrvatsku će u Francuskoj predstavljati pet rukometaša koji su 2003. godine imali devet godina, bili klinci i jedva da se sjećaju tih zvjezdanih trenutaka hrvatskog rukometa. Od te 2003. godine do danas, ako izuzmemo zlatnu olimpijsku 2004., rukometaši na velika natjecanja odlaze ispraćeni s nadom, željom, porukom, da se ponovi fantastičan osjećaj i trijumf iz Portugala. Osim, možda, ovog puta…
Izbornik Željko Babić, kako i sam često govori, sve je podredio osvajanju zlata u Hrvatskoj 2018. godine, na Europskom prvenstvu, ujedno je to i jedino zlato koje nema hrvatska rukometna reprezentacija. Ako je zlato iduće godine cilj i ako je sve podređeno tom cilju, onda strpljenje neće biti uzaludno.
