Hrvatska nogometna reprezentacija nakon drame u Nižnji Novgordu plasirala se u četvrtfinale Svjetskog prvenstva. Plasman među osam najboljih reprezentacija svijeta najveći je uspjeh hrvatskog nogometa u posljednjih dvadeset godina, bez obzira kako završio dvoboj s Rusijom u četvrtfinalu Modrićeva generacija je, iako to možda neki nisu željeli, uspjela, probila je led. Prošli su Vatreni stepenicu koja je godinama desetljećima, izgledala neprolazno, kako god igrali. A bilo je trenutka, bilo je velikih natjecanja, kada je naša reprezentacija igrom puno obećavala, štoviše, oduševljavala.
Nismo uspjeli 2008. godine u Austriji na Europskom prvenstvu, iako smo igrali odličan nogomet pod vodstvom Slavena Bilića, nismo uspjeli osam godina kasnije u Francuskoj. I te 2016. igrali smo odlično, reprezentaciju je vodio Ante Čačić. Prije deset godina svladali smo Njemačku prije dvije Španjolsku, no, Turska, odnosno Portugal, izvukli su se uz nevjerojatnu dozu sreće, kojoj su, neki će reći, pridonijele i sitne, ali bitne, pogreške izbornika.
Ne samo da su Vatreni igrom i ponašanjem ostvarili sportski rezultat, iako je to za sportaša prioritet, oni su uspjeli u čemu, nažalost, današnja politika nikad neće uspjeti, ujedinili su narod, a marginalne skupine i društvu i njihovo razarajuće djelovanje sveli na minimum. Nažalost, istina je da to neće dugo trajati. Politika je u stanju uništiti za nekoliko dana trud cijele generacije i uspjeh za koji se radilo, borilo i živjelo desetljećima.
Napokon smo ove 2018., dvadeset godina poslije Francuske i 3. mjesta na svijetu, pod palicom Zlatka Dalića, uspjeli. Otvorio nam se poslije ispadanja Njemačke, Španjolske put prema velikim stvarima. Prema polufinalu. ”Zašto se lagati”, kako tvrdi dobri duh naše nacionalne momčadi, Vedran Ćorluka, Hrvatska je favorit protiv Rusije, bez obzira na Putina, domaćinstvo i VAR. Naravno, pod uvjetom da Vatreni ponove barem veći dio svog nogometnog showa kakvog smo imali prilike gledati protiv Argentine kada su hrvatski nogometaši igrom zadivili cijeli nogometni svijet, a kapetan Luka Modrić se prometnuo u jednu od najvećih zvijezda turnira, kandidat za Zlatnu loptu. Hrvat, a na krovu svijeta, makar i privremeno zvuči fantastično.
Srećom, izbornik Dalić spušta loptu na zemlju, iskustva s ovog turnira pokazala su koliko je status favorita bezvrijedan. Danska je, primjerice, itekako namučila ”favoriziranu” Hrvatsku, Južna Koreja izbacila je Njemačku, a Rusija porazila Španjolsku.
Kad smo kod VAR-a, Španjolci nemaju opravdanja, niti razloga, tražiti alibi u sucima, da su igrali kako znaju, da su iskoristili brojne prilike, Rusi, VAR, suci bili bi nemoćni. Pouka Vatrenima, pogotovo što mnogi, ne bez osnove, tvrde kako Rusija igra sličan nogomet kao Danska, dugim loptama, sjajna u prekidima. Takva nam igra ne odgovara, nikad nije, no, isto je tako istina – Rusija nema klasu jedne Danske, nema Eriksona, ne trči koliko i Danci, koji su pretrčali najviše kilometara na SP-u, kada gledamo natjecanje po skupinama. Imaju tek jednu prednost, na Svjetskom prvenstvu veliku, prednost, domaći teren.
Drugim riječima, ako je Hrvatskoj, koja nije bila na svojoj realnoj razini, protiv Danske nedostajao milimetar za pobjedu i prije jedanaesteraca, Rusiju bi, pod uvjetom, ponovimo još jednom, da odigramo na jedini način na koji znamo – hrvatski, mogli ‘riješiti” barem u 113. minuti. No, to su već nagađanja, ”slatke” kalkulacije kojim kratimo vrijeme do novog ispita ove generacije.
