Zlatna braća Sinković za narod.hr: Držimo u rukama to odličje, nismo sigurni jesmo li u nekom snu!

Foto: fah

Hrvatski veslači braća Martin i Valent Sinković osvojili su zlatnu medalju u dvojcu na pariće na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Na Olimpijskim igrama na kojima je Hrvatska srušila sve rekorde u povijesti po broju medalja, zlatna braća Sinković “pomela” su konkurenciju u Riju, što je više nego dovoljan razlog za olimpijski intervju za narod.hr kako bi čitateljima jednog od najčitanijih hrvatskih portala približili hrvatske sportske heroje iz Rio de Janeira.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Zadnje četiri godine intenzivno smo razmišljali kako je to biti olimpijski pobjednik, sada više ne trebamo ni sjesti u čamac, postigli smo vrh, više od ovoga ne postoji”, izjavio je Valent Sinković nakon utrke u kojoj je s bratom Martinom osvojio zlato u dvojcu na pariće na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru.

“Mislili smo u zadnjih 500 metara da nećemo doći prvi na cilj, sada idemo slaviti, ovo je kruna karijere. Mislim da smo ovo i zaslužili, iako ne pobjeđuje uvijek onaj koji zaslužuje”, rekao je Martin Sinković neposredno nakon utrke.

Nekoliko dana kasnije, kad se sve malo smirilo, odlučili smo upoznati njihove dojmove, te otkriti našim čitateljima koliko se truda krije iza olimpijskog zlata. Osvajanje olimpijskog odličja je proces dug godinama, iako vremenski na samim Igrama traje ponekad i nekoliko trenutaka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvenstveno vam želimo čestitati u ime redakcije narod.hr-a. Bili ste favoriti i osvojili zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Riju. Kakav je osjećaj osvojiti olimpijsku medalju i to već onu najsjajniju – zlatnu?

Hvala vam puno na čestitkama! Osjećaj je nezamisliv, ne znate što bi prije skakali, plakali, vrištali ili pjevali. Sve ono za što ste radili 4 godine, ulagali sav trud, znoj i mukotrpan rad isplatilo se, vratilo se! Držimo u rukama to odličje i još uvijek nismo sigurno jesmo li u nekom snu.

Hrabro ste i prije Olimpijskih igara priznali da ste favoriti i da bi sve manje od pobjede bio neuspjeh. Kad ste ulazili u finalnu utrku jeste li i dalje bili tako sigurni u pobjedu ili su ipak postojali trenutci kada se javljala sumnja?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svjetski smo i europski prvaci, 2 i pol godine, točnije 28 utrka do tada u nizu nismo izgubili, znali smo da moramo i to odličje uzeti jer nam je jedino nedostajalo. Nadali smo se zlatu jer smatramo da vrijedimo za zlato i pokazalo se da smo bili u pravu! Bili smo svjesni da nam nitko neće pokloniti medalju, osobito ne zlato. Konkurencija je velika, na Olimpijske igre svi dolaze u najboljoj formi, godinama treniraju za taj događaj, s namjerom da budu najbolji i najveći. Utrke su bile jako teške, a onih posljednjih 500 metara smo očito imali više snage i nismo se predali. Možda je nekome na trenutak izgledalo da je utrka izgubljena i da su nas prestigli, ali samo jedan ajmo bio je dovoljan da izvučemo posljednje atome snage koje je naše tijelo imalo.

Puno ulažete da biste postizali tako velike uspjehe. Možete li čitateljima objasniti čega ste se sve morali odreći i što sve uložiti da biste bili tu gdje jeste?

Uglavnom svi vide medalju, nitko ne vidi ono što stoji iza toga. Tu su svakodnevni treninzi, ponekad i tri puta dnevno. Tu su pripreme koje traju 4 godine, od jednog do idućeg olimpijskog ciklusa. Tu je svakodnevno odricanje od najmanjih stvari koje čovjek ni ne primjećuje, jer kino je primjerice za nas luksuz, nešto za što se rijetko ima vremena. Imamo sreće što naš najuži krug ljudi razumije i podržava nas u onome što radimo, zato sada svaki slobodan trenutak želimo provesti sa obitelji i prijateljima da im nadoknadimo njihovu neupitnu podršku i ljubav. Da biste postali sportaš, kao i da biste postali profesionalac u bilo čemu drugom, prije svega je potrebno srce, trud i vjera u sebe i ono što radite, u svoje ciljeve. To je ono što je nas vodilo u svemu ovome. Sport, veslanje je naš život i živimo ga punim plućima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na ovim Olimpijskim igrama Hrvatskoj je sreću donio i Damir Martin, koji je s vama i Davidom Šainom u Londonu osvojio olimpijsko srebro. Nakon tih OI u Londonu ste se i razišli. Koji su bili razlozi?

Mi smo i dalje svi prijatelji. Olimpijsko odličje Damira Martina dočekali smo i slavili kao da je naše, puna srca! Mi smo bili tako zvani CRO EXPRESS i zauvijek će nas tako pamtiti kao četverac. Nakon Igara u Londonu ozljeda jednog od nas potakla nas je da nastavimo s treninzima na drugačiji način i da treniramo i da se natječemo kao dvojac. Pokazali smo se kao dominantan, moćan i uspješan dvojac, srušli smo svjetski rekord i donjeta je odluka da kao dvojac idemo po Olimpijsko zlato u Riju. Sve ostalo je povijest.

Braća ste, to je ono što se najviše ističe kada se o vama piše. Koliko to pomaže u ovome sportu? Ima li svađa?

S konfliktnim situacijama smo završili u djetinjstvu. Sad smo jedan drugome podrška i potpora! Činjenica da smo braća nam samo olakšava, jako se dobro razumijemo i u ključnim trenucima dovoljan je jedan mali znak ili pogled da točno znamo što treba napraviti. Ako se i dogode neke razmirice, lakše ih prebrodimo baš iz razloga što smo braća. Ali vjerujte nam, u čamcu razmiricama, svađama, ljutnji jednog prema drugom nema mjesta..

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zajedno veslate, podržavate jedan drugoga, zajedno uspjevate. No, podršku sigurno imate i od drugih ljudi. Tko su oni i koliko vam znači njihova podrška?

Martin: Na mom sportskom putovanju, moja supruga mi je najveća podrška. Uz mene je u svakom trenutku, ja sam vjerovao i ona je vjerovala sa mnom u ovaj uspjeh. Bila je tu i sada ću svaki slobodan trenutak posvetiti njoj da joj nadoknadim svo ono vrijeme koje nismo proveli skupa. Na taj način želim joj se zahvaliti za svako njeno „Ti to možeš“ onda kad sam mislio da ne mogu. Čim se vratimo provest ćemo vrijeme sa obitelji i prijateljima.

Valent: Uz moje roditelje i prijatelje, najveća podrška mi je djevojka Antonela. Nažalost nije mogla biti sa mnom radi poslovnih obaveza, ali nadoknadit ćemo svo vrijeme čim se ja vratim. Veselim se vremenu koje ću provesti sa njom i sa svojim najbližima jer ću im tako vratiti svu njihovu podršku i razumijevanje koje su mi pružili kroz ovaj četverogodišnji ciklus. Bez roditeljske potpore ne bi bilo niti nas niti naših rezultata. Naši roditelji nisu od onih kojima su važni rezultati, koliko smo uspješni, vraćamo li se kući sa zlatom oko vrata. Njima je oduvijek bilo važno da uživamo u sportu kojim se bavimo, da istražujemo, da budemo timski igrači, provodimo što više vremena na otvorenom i u dobrom društvu, da poštujemo druge, njihove mogućnosti i rezultate. Vjerujemo kako nas je to izgradilo da postanemo najbolji i za to ćemo im se sigurno odužiti.

Koji je vaš idući cilj, planovi za budućnost?

Nastaviti trenirati, obraniti postojeće rezultate i podizati ljestvicu još više. Mi smo profesionalni sportaši, to je naš ‘posao’ i naša je zadaća obavljati ga odgovorno.

Vaš trener Bralić je rekao da možete trajati još dva olimpijska ciklusa. Znači li to da ćete braniti zlato iz Rija na idućim Olimpijskim igrama?

Mi se isto tako nadamo da i u Tokyo na sljedeće igre idemo po medalju jer kao sportaš uvijek imaš novi cilj. Mi smo sada osvojili sve i da više nikad ne sjednemo u čamac ne bismo imali za čim žaliti, ali još smo mladi i puno je toga ispred nas. Mi vjerujemo da nas Tokyo čeka!

Veslanje je poprilično skup sport, jedan od vaših čamaca košta otprilike 20 tisuća eura, kako se financijski snalazite s obzirom da se kod nas, nažalost, ne ulaže u one sportove koji donose medalje? Očekujete li da će se nakon OI nešto promijeniti i da će veslanje dobiti status kakav zaslužuje?

Kada vidimo uvjete u kojima treniraju naše kolege u našem rangu u Europi, Oceaniji ili Americi sigurno je kako uvjeti nisu idealni. Ali kao niti u većini drugih, osobito ovih malih sportova.Međutim, zahvaljujući našem treneru i menadžerskom timu, našem Klubu i Veslačkom Savezu kao i Gradu Zagrebu osobito Gradonačelniku Milanu Bandiću mi za sada imamo relativno zadovoljavajuće uvjete. Razumijemo da su teška vremena, stoga ne plaćemo nad situacijom već treniramo. Zadnjih dvije godine uz sebe imamo i svoj menadžerski tim koji nam pomaže logistički u radu sa sponzorima, medijima, navijačima, što nam je budući imamo profesionalce uza sebe ostavilo prostor da budemo u potpunosti posvećeni sportu. Naravno, u svemu nam puno pomažu i olakšavaju situaciju naši sponzori. Vjerujemo kako su naši sponzori i partneri naši prijatelji, iskreni članovi naše sportske obitelji i zajedno s njima dijelimo sve trenutke i uspjehe.

——-

S obzirom na izjave njihovog trenera Nikole Bralića iako su u Riju osvojili zlato, braća Sinković nisu rekli posljednji riječ.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.