Izbor Slobodana Miloševića 1990. na čelo Srbije bio je izbor Srba za stvaranje Velike Srbije. Uskoro je Milošević zajedno s JNA poveo krvavi rat protiv goloruke Hrvatske u kojem je počinjen genocid nad hrvatskim narodom.
Socijalistička partija Slobodana Miloševića, nakon drugog izbornog kruga u Srbiji na dan 25. prosinca 1990., uvjerljivo pobijedila sa ukupno 194 poslanička mjesta, što predstavlja 78 posto mjesta u Skupštini Srbije, oporba dobila samo 56 mjesta.
Milošević je počeo agresiju u odnosu prema Kosovu postao je poznat već dvije godine ranije kad je izgovorio poznate riječi: “Niko ne sme da vas bije!”, uzevši u zaštitu Srbe na Kosovu i preobrazivši se od komunista u nacionalističkog i šovinističkog vođu. Većina srbijanskih komunista za vrijeme Jugoslavije, naime, bili su istovremeno srpski nacionalisti. Za razliku od Srba, većina hrvatskih komunista bila je i ostala do danas projugoslavenske orijentacije.
Završni rat za Veliku Srbiju
Miloševićev govor najpoznatiji je po riječima u kojima govor o bitkama koje Srbi vode: “…šest vjekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane mada ni takve još nisu isključene.” Ovaj navod da ni oružane bitke nisu isključene smatra se zlokobnom najavom budućih ratnih sukoba i pokušaja stvaranja Velike Srbije.
Tako je Srbija nakon pokretanja nekoliko ratova u 20. stoljeću (I. balkanski rat, II. balkanski rat, I. svjetski rat, II. svjetski rat i raspad Jugoslavije) i više pokolja koje su učinili nad Hrvatima, autohtonim Crnogorcima, Albancima i muslimanima, Srbi odlučili početi završni rat za Veliku Srbiju.
Slobodana Miloševića je u stvarnosti instalirao KOS i JNA u kojoj je prevladavala velikosrpska ideja.
General Nikola Ljubičić omogućio je Miloševićev dolazak na čelo partije Srbije. Miloševića je vojska odabrala da projekt realizira pod parolom da nije nacionalist. Uz pomoć srbizirane JNA Milošević se od samog početka brutalno obračunava sa svim protivnicima – čistio je institucije od kadrova koji se nisu slagali s njim i sve što je mislilo drukčije.
Srbiji je trebao jugoslavenski okvir jer je pred međunarodnom zajednicom trebalo opravdanje za rat koji je vodila za Veliku Srbiju pod izlikom da brani Jugoslaviju.
Svaka ideja države Hrvatske, čak u okviru konfederacije Jugoslavije, bila je Srbiji strana i predstavljala je ustašku državu. Tako je i ostalo i danas.
Srbiji je svaka hrvatska država ustaška. U Srbiji se puštanje na slobodu Gotovine, Haradinaja s Kosova i Nasera Orića iz BiH tretira kao nepravda a generala Perišića, Frenkija Simatovića i Jovicu Stanišića kao pravedan postupak Tribunala.
Za zločine u Hrvatskoj gotovo nitko iz Srbije nije osuđen. Najmanje je osuđenih Srba iz Srbije, pa je genocidna politika Srbije čiji je vođa bio Slobodan Milošević ostala bez osude.
