Opće je pravilo da u politici ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo. Tu se uvijek igra s figom u džepu i ništa nije onako kako nam se na prvi, pa čak i na drugi pogled, čini. U politici svaka istina ima svoju obrazinu. Politika je umijeće obmanjivanja protivnika, gdje svi imaju neku skrivenu agendu i nitko nije iskren u onome što govori ili čini, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Naime, kako sada izgleda, najdeblji će kraj izvući Joe Biden, jer je cijeli slučaj pokrenut oko navoda o tome kako je njegov sin uzimao mito od ukrajinskih zvaničnika.
(…)
Da bismo dobili neku širu sliku, najbolje je krenuti od početka, tj. od neočekivane Trumpove pobjede na izborima 2016. Kako je prošao prvi val iznenađenja, tako su se medijima počele širiti optužbe da je Trump pobijedio zahvaljujući ruskom uplitanju u izbore. Tvrdilo se kako su Rusi preko društvenih mreža plasiranjem “lažnih vijesti” obmanuli američki narod da glasa za Trumpa.
Ta je teorija prvo naišla na podsmjeh, jer je izgledala samo kao loš izgovor za poraz na izborima. Možda su neki medijski mediokriteti i povjerovali u te navode, ali obični ljudi su znali da je riječ o apsurdnim optužbama. Međutim, kako su demokrati i mediji nastavili inzistirati na toj apsurdnoj priči, postalo je jasno da se iza toga krije neka šira agenda. Kasnije smo saznali da je čitava priča o “ruskoj uroti” bila dio nastojanja da se zataška stvarna urota Obamine administracije i obavještajne zajednice protiv Trumpa i njegovog nelegalnog uhođenja. Čitava predstava je bila odigrana kako bi se dovelo do imenovanja specijalnog istražitelja Muellera, čija istraga je trebala ušutkati sve one koji bi se na bilo koji način interesirali oko toga što se zaista dogodilo. Kako što je postalo vidljivo i iz izvještaja samog Muellera, nikakve suradnje između Trumpa i Rusa nije bilo. Trebalo je samo zaštititi Obamu i FBI od pokretanja istrage protiv njih.
(…)
Stoga je opravdano postaviti pitanje ako je predstava s Muellerovom istragom poslužila za pokrivanje nelegalnih operacija FBI, čemu služi ova šarada oko Trumpova opoziva?
Kao i u prvom slučaju, meta opet nije Trump, već netko tko istražuje čitavu pozadinu oko tzv. “ruske afere”. Taj trn u oku demokrata zove se William Barr, koji je na mjesto državnog odvjetnika imenovan proljetos, mjesec dana prije okončanja Muellerove istrage. Barr je po preuzimanju dužnosti odmah pokrenuo svoju istragu i razletio se po svijetu, tražeći dokaze od drugih država. Također je najavio i ispitivanje bivšeg direktora CIA, Johna Brennana, kao i Obaminog direktora NSA, Jamesa Clappera. To je stvorilo paniku među demokratima i natjeralo ih na pokretanje opoziva. Dok je Muellerova istraga služila pokrivanju FBI, pokretanje opoziva protiv Trumpa u službi je opstrukcije Barrove istrage oko nezakonitog djelovanja CIA-e u sklopu “ruske istrage”. Kada FBI špijunira političare to izgleda prilično loše. Međutim, kada CIA koristi službe stranih država kako bi špijunirala vlastitog predsjednika, to onda izgleda kao nacionalna izdaja. Upravo ono za što demokrati cijelo vrijeme optužuju Trumpa, zaključuje Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
