U svijetu raste potražnja za surogatima pa se globalno sve više razvija komercijalno surogatstvo. Ono se odnosi na aranžman u kojem se ženi plaća naknada za nošenje trudnoće za drugu osobu ili par, a zbog “dobre plaće” sve se više žena odlučuju na to.
Surogat nema biološku vezu s djetetom
Dilara već nekoliko mjeseci živi u Tbilisiju u Gruziji i radi razne poslove, od frizerke preko obućarke do konobarice. Ali zapravo, postoji samo jedan posao koji ona želi: nositi tuđu bebu, prenosi CNBC. Dilara ima 34 godine i udovica je s četvero djece. Svoju djecu ostavila je s roditeljima u Uzbekistanu prošle godine, nadajući se da će pronaći posao u novonastaloj komercijalnoj industriji surogatstva u zemlji.
“Imala sam kredite u banci i imam četvero djece o kojima se moram brinuti. Idu u školu, imaju troškove, znate. Teško je samoj meni”, kazala je Dilara za CNBC.
Komercijalno surogatstvo odnosi se na aranžman u kojem se ženi plaća naknada za nošenje djeteta za drugu osobu ili par. To se razlikuje od altruističkog surogatstva, u kojem se žena dobrovoljno javlja da nosi trudnoću bez ikakvih naknada osim medicinskih. Obično je komercijalno surogatstvo gestacijsko, što znači da surogat nema nikakvu biološku vezu s djetetom.
Zakoni o surogatstvu uvelike se razlikuju od zemlje do zemlje i države do države. U SAD-u je, na primjer, praksa dopuštena u nekim državama, ali zabranjena u drugima, dok je u Kanadi i Velikoj Britaniji dopušteno samo altruističko surogat majčinstvo. S druge strane, u Gruziji, kao i u Ukrajini i Rusiji legalna su oba oblika.
Komercijalna industrija surogatstva u porastu
Dilara je jedna od sve većeg broja žena koje se okreću komercijalnom surogatstvu kao izvoru prihoda budući da globalne potražnje sve više raste.
>Papa Franjo: ‘Surogatstvo iskorištava žene, a djeca se tretiraju kao roba’
Prema konzultantskoj tvrtki za istraživanje tržišta Global Market Insights globalna komercijalna industrija surogatstva vrijedila je oko 14 milijardi dolara u 2022. No točne brojke teško je provjeriti s obzirom na privatnost mnogih aranžmana. Predviđa se da će do 2032. ta brojka porasti na 129 milijardi dolara s obzirom na to da se problemi s neplodnošću povećavaju, a sve veći broj istospolnih parova i samaca traži načine za dobiti djecu.
Tu potražnju prvenstveno pokreću takozvani “namjeravani roditelji” iz bogatih zapadnih zemljama. Mnogi od njih traže prekogranične usluge surogatstva kako bi izbjegli duge liste čekanja, veće naknade kod kuće ili zato što domaći zakoni zabranjuju surogatstvo ili isključuju određene skupine, poput homoseksualnih parova. Ukidanje zabrane putovanja Covid-19 također je dovelo do povećanja globalne potražnje za surogatstvom prošle godine.
Ukrajinski rat gura surogatstvo na nova tržišta
Do prošle godine Ukrajina je bila drugo najveće svjetsko tržište surogatstva, iza SAD-a. Strane namjeravane roditelje privlačila je nižim naknadama i povoljnim regulatornim okvirom. Ono što je najvažnije, to uključuje navođenje imena namjeravanih roditelja u rodnom listu djeteta, a ne surogata.
>Iskorištavanje ženinog tijela: Glumica Amber Heard financirala surogatstvo da bi imala dijete
No, sve se promijenilo ruskom invazijom na Ukrajinu u veljači prošle godine. Brzo su se pojavila izvješća o preseljavanju surogata u skloništa od bombi, ali i budućim roditeljima koji pokušavaju ući u Ukrajinu kako bi se sjedinili sa svojim surogatima.
“Imali smo mnogo planiranih roditelja koji su bili u različitim fazama procesa s nama”, kazala je partnerica ukrajinske agencije za surogat majčinstvo Svetski centar za bebe Olga Pysana, koja je u to vrijeme imala 37 trudnih surogata i 130 planiranih roditelja.
Sukob je gurnuo industriju iz Ukrajine u zemlje kao što je obližnja Gruzija, gdje su zakoni bliski njihovom. Svjetski centar za bebe, koji je već poslovao na Cipru 2022., ovog mjeseca planira otvoriti svoj ured u Gruziji. Meksiko i dijelovi Latinske Amerike u međuvremenu su također zabilježili porast.
U Gruziji, kao i u Ukrajini, komercijalni programi surogatstva koštaju oko 40.000 do 50.000 dolara, dok su u Meksiku oko 60.000 do 70.000 dolara. To je u usporedbi s prosjekom od 120.000 dolara i više u SAD-u.
“Ovdje u Meksiku ponovno imamo bum oko surogat majčinstva, jer je Ukrajina zatvorena”, kazao je Ernesto Noriega, izvršni direktor i osnivač Egg Donors Miracles, agencije za plodnost sa sjedištem u Cancunu u Meksiku.
Izvor prihoda za žene
Globalni procvat doveo je do porasta potražnje za surogatima.
Lauragh iz jugoistočne Irske, čiji je sin rođen u listopadu 2021., kazala je da je njezina surogat uspjela kupiti dom za sebe i svoje dvije kćeri u Ukrajini svojom zaradom od programa.
“Glavni pokretački čimbenik, bilo u Ukrajini, Gruziji, Meksiku – svim glavnim tržištima – je financijska motivacija koja stoji iza toga”, kazao je Pysana o surogatima.
Međutim, privlačenje žena u industriju izazvalo je zabrinutost. Često je velika razlika između agencijskih naknada i konačne zarade surogata. U mnogim slučajevima surogat može zaraditi manje od četvrtine desetaka tisuća dolara koji se naplaćuju namjeravanim roditeljima.
“Postoji jedna stvar koju sam dva mjeseca istraživala o ovom poslu, a liječnici uzimaju 50.000, 60.000 dolara od roditelja i daju od 12.000 do 20.000 dolara surogat majci”, kazala je Dilara.
Pysana i Noriega, sa svoje strane, kazale su da su njihove agencijske naknade bile opravdane zbog visokih medicinskih troškova uključenih u proces, kao i troškova smještaja i hranjenja surogata u posljednjim tjednima trudnoće.
Etička pitanja i rizici iskorištavanja surogatstva
Mnoga su etička pitanja oko surogatstva, a kritičari tvrde da industrija iskorištava ranjive žene. Jedan od preduvjeta za mnoge agencije, na primjer, jest da su potencijalni surogati ili udovice ili neudate te da već imaju barem jedno dijete. Agencije kažu kako se time želi pokazati da je žena fizički i psihički spremna za trudnoću te kako bi se izbjegle bilo kakve nesuglasice s partnerima.
Regionalna direktorica Koalicije protiv trgovine ženama i djevojkama u Latinskoj Americi i na Karibima (CATWLAC) Teresa Ulloa Ziaurriz kazala je kako to nije dobro za žene te da su one žrtve. Dodala je da je u svom dosadašnjem iskustvu uvidjela da agencije posebno ciljaju na one žene koje se suočavaju s financijskim poteškoćama.
“Nakon pandemije mnoge su žene ostale bez posla. Tražili su neudate žene s djecom kojima je očajnički trebala ekonomska potpora”, kazala je te dodala da se i to može shvatiti kao oblik trgovine ljudima.
Homoseksualni parovi u Hrvatskoj
Iako se na globalnoj sceni homoseksualci sve više okreću surogatstvu kako bi dobili djecu, afera Zambija na vidjelo je iznijela na koji način se s tim problemom “bore” homoseksualni parovi u Hrvatskoj. Podsjetimo, primjer “transrodnog” Noaha i partnerice Ivone Kraljević pokazao kako je par zaobišao zakone te posvojio dijete iz Konga. Uz to, nisu zaobišli “samo” hrvatski, nego i zambijski i kongoanski zakon.
Primjer toga LGBT aktivistica Ana Opalić, koja je s Kraljevićem snimila dokumentarac o “tranziciji spola”. Ona je 2020. postala i legalna skrbnica četverogodišnje Meri, koju je njezina partnerica Martina posvojila u Africi.
Opalić u razgovoru za Index.hr kazala je kako je tekao taj proces.
“Godinama smo razmišljale o djetetu, ali nam se to činilo kao nemoguća misija. Onda smo prije par godina upoznale ženu koja je usvojila dvije djevojčice iz Afrike i upravo nas je ona ohrabrila svojim primjerom da se i mi odlučimo na posvajanje. Nismo pokušavale posvojiti dijete u Hrvatskoj jer znamo kako sporo sustav funkcionira. Pojednostavljeno rečeno, naš sustav posvojenja stavlja prava bioloških roditelja ispred prava i dobrobiti djeteta, zbog čega vrlo često djeca imaju male šanse za posvojenje i odrastaju na kraju bez obitelji, sami, u domovima”, navela je Opalić te dodala da je, nakon što je Martinin proces posvojenja završio te su sklopile životno partnerstvo, dobivanje skrbništva prošlo bez problema.
Opalić je ustvrdila da je naprosto imala sreću što je slučaj došao u ruke osobama koje su bile profesionalne i nisu radile problem oko činjenice da su Ana i Martina u životnom partnerstvu.
Hrvatsku obiteljski zakon jasno definira da posvojitelji mogu biti izvanbračni i bračni drugovi, a oboje je definirano kako zajednica muškarca i žene. Bračna zajednica kao zajednica muškarca i žene definirana je i hrvatskim Ustavom nakon što je tu ustavnu zaštitu referendumom 2013. izborila udruga U ime obitelji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
