Prof. dr. sc. Nenad Hlača, predstojnik Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci ne sumnja u plemenitost namjera uhićenih Hrvata, no poručuje kako su izabrali krivi put, krivu državu i krive osobe od povjerenja, istaknuo je o aferi Zambija u kojoj je osmero Hrvata osumnjičeno za trgovinu djecom.
“Čini mi se da je posebno rizičan taj par u kojemu je ta osoba koja je mijenjala spol jer sam provjerio u zakonodavstvu DR Konga izričito je zabranjeno da se djeca daju osobama koje su mijenjale spol ili homoseksualcima. To se ne može relativizirati“, upozorio je prof. dr. sc. Hlača u razgovoru za RTL.
Stručnjak za obiteljsko pravo osvrnuo se tako na lezbijski par Kraljević.
> Zambija: Hrvati optuženi za trgovanje djecom pušteni da se brane sa slobode nakon što ispune određene uvjete
>Ministarstvo za Narod.hr potvrdilo: Od privedenih u Zambiji nismo dobili zahtjeve za posvajanjem djece iz DR Konga
> Žrtve ‘transrodne’ ideologije: Dokumentarac o djevojkama koje su nasjele na priču da će riješiti sve probleme ako postanu muškarci
> Ne, Upravni sud nije dozvolio posvajanje homoseksualcima: To je lažna vijest
Druga hrvatska stručnjakinja za obiteljsko pravo, prof. dr. sc. Dubravka Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, izrazila je zabrinutost da se u slučaju DR Kongo, koji nije stranka haške Konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (za razliku od 107 zemalja članica) dobiva “dojam da je dosta toga ovijeno tajnom, da nadležna tijela nisu znala za postupke posvojenja, prebacuju odgovornost itd. To je primjer nereda, i u takvim situacijama uvijek se nađu pojedinci koji nađu ‘rupu u zakonu’ i onda tu djeluju“, istaknula je prof. dr. sc. Hrabar za Večernji list.
“Transrodna” osoba ne smije posvojiti dijete ni u Hrvatskoj ni u Kongu
Afera Zambija otvorila je niz ozbiljnih pitanja oko funkcioniranja pravne države, a među njima i pitanje kako tzv. transrodna osoba i homoseksualna osoba mogu posvojiti dijete.
Noah (vijećnica stranke Možemo na Trešnjevci) i Ivona Kraljević uhićeni s djetetom starim tri godine. Riječ je o paru koji je poznat po svom LGBT aktivizmu, ali i promicanju transrodnosti. Noah Kraljević preko svoje udruge sudjelovala je i u izradi Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za promjenu spola.
> Noah Kraljević preko svoje udruge sudjelovala u izradi Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za promjenu spola
> Prof. Hrabar: ‘Hrvatski sud trebao je odbiti zahtjev za priznanje strane (kongoanske) presude o posvojenju’
> Prof. Hlača: Poduku o zaštiti prava djece dala nam je Zambija
Pitanje je kako je Noah Kraljević došla do dozvole za posvajanje, iako je riječ o transrodnoj osobi, odnosno osobi ženskog spola kojoj je zakonski na identifikacijskim dokumentima naveden muški spol.
Ovaj je par zapravo izigrao hrvatske zakone koji ne dopušta posvajanje onima koji žive u istospolnim zajednicama.
Kako je LGBT aktivistica i suradnica Noe Kraljević postala skrbnica djetetu iz Afrike?
Dokumentarni film u kojem Noah prikazuje svoju operaciju odstranjivanja dojki, odnosno tzv. “tranziciju iz ženskog u muški spol”, snimila je zajedno s lezbijkom i LGBT aktivisticom Anom Opalić, koja je 2020. postala i legalna skrbnica četverogodišnje Meri, koju je njezina partnerica Martina posvojila u Africi.
Fotografkinja Ana Opalić u razgovoru za Index.hr kazala je da je sklapanjem životnog partnerstva djevojčici iz Afrike, navodi se u članku, zakonski postala skrbnica.
“Godinama smo razmišljale o djetetu, ali nam se to činilo kao nemoguća misija. Onda smo prije par godina upoznale ženu koja je usvojila dvije djevojčice iz Afrike i upravo nas je ona ohrabrila svojim primjerom da se i mi odlučimo na posvajanje. Nismo pokušavale posvojiti dijete u Hrvatskoj jer znamo kako sporo sustav funkcionira. Pojednostavljeno rečeno, naš sustav posvojenja stavlja prava bioloških roditelja ispred prava i dobrobiti djeteta, zbog čega vrlo često djeca imaju male šanse za posvojenje i odrastaju na kraju bez obitelji, sami, u domovima. Upoznale smo dosta ljudi koji su ušli u registar posvojitelja i nažalost nakon više godina čekanja izgubili nadu da ćemo ‘doći na red’ u nekom podnošljivom roku”, navela je Opalić te dodala da je, nakon što je Martinin proces posvojenja završio te su sklopile životno partnerstvo, dobivanje skrbništva prošlo bez problema.
> Prof. Hlača: Zakon DR Kongo homoseksualcima i transseksualcima zabranjuje posvajanje
> Sudac Šumanović: ‘Ustavni sud odlukom samoinicijativno uvodi u hrvatski pravni sustav ‘pravo’ istospolnih partnera na zajedničko udomljavanje djeteta’
> Ustavni sud potvrdio da je Zakon o udomiteljstvu u skladu s Ustavom i istovremeno dao nalog da ga se tumači suprotno Zakonu
Opalić je ustvrdila da je naprosto imala sreću što je slučaj došao u ruke osobama koje su bile profesionalne i nisu radile problem oko činjenice da su Ana i Martina u životnom partnerstvu, odnosno što stvaraju tzv. “duginu obitelj”.
“Martina je godinama bila moja obitelj, naravno uz obitelj iz koje potječem. Sad imamo Meri i dva psa. Mi jesmo obitelj i to je nešto što nitko ne smije dovoditi u pitanje”, pohvalila se Ana Opalić, koja je sa svojom partnericom Martinom Zvonić, Sandrom Sobočanec i Sabinom Naranđa osnovala sastav, U pol’ 9 kod Sabe.
Što kaže hrvatski Obiteljski zakon?
Obiteljski zakon jasno definira da posvojitelji mogu biti izvanbračni i bračni drugovi, a oboje je definirano kako zajednica muškarca i žene. Bračna zajednica kao zajednica muškarca i žene definirana je i hrvatskim Ustavom nakon što je tu ustavnu zaštitu referendumom 2013. izborila udruga U ime obitelji.
”Dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni/izvanbračni drug ako je drugi bračni/izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni/izvanbračni drug uz pristanak drugog bračnog/izvanbračnog druga te osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici”, stoji u hrvatskom Obiteljskom zakonu.
U istom zakonu stoji i da su i bračne i izvanbračne zajednice one između muškarca i žene.
Hrvatsko zakonodavstvo ne prepoznaje pojam ‘transrodne osobe’ u kontekstu obiteljskih odnosa, što ne znači da je posvajanje djece transrodnim osobama dopušteno, za razliku od onog Demokratske Republike Kongo u čijem obiteljskom zakonu u članku 653. jasno stoji da se zabranjuje posvajanje djece od strane homoseksualnih i transseksualnih parova.
>Zašto mediji šute da je u Zambiji zbog sumnje na trgovinu ljudima uhićena Noah Kraljević, vijećnica Možemo?
>Kako je akterica afere Zambija izigrala zakone: ‘Transrodna’ osoba ne smije posvojiti dijete niti u Hrvatskoj niti u Kongu
>Dr. Vukušić o aferi Zambija i poplavi zahtjeva za tzv. promjenom spola
Iako stručnjaci, pa i ministri, ovih dana u medijima ističu da je interes djeteta na prvom mjestu, pokazuje se da su hrvatski sudovi godinama potvrđivali presude stranih sudova bez dodatne provjere i bez suradnje s nadležnim Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
“Nije ovo samo u nadležnosti Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Neophodna je suradnja s Ministarstvom vanjskih poslova, Ministarstvom pravosuđa i Ministarstvom unutarnjih poslova. Dakle, to ne može biti postupak priznanja strane presude pred sudom u Zlataru. Pitanje je imaju li suci saznanja kakva je situacija u tim državama? Mi kao članica Europske unije moramo slijediti već dobru praksu europskih zemalja”, upozorio je prof. dr. sc. Hlača.
“Tu djecu štiti Konvencija o pravima djeteta UN-a. Štitila ih je i u fazi prije nego što je posvojenje zasnivano u zemlji podrijetla na način da je tamo trebalo isprobati sve mjere kako bi dijete ostalo u prirodnom okruženju. Možete si zamisliti koji je to kulturološki šok i kako je teško dijete prilagoditi ovoj našoj civilizaciji. Dijete koje nema higijenske navike, koje se možda za godinu, dvije mora uključiti u naš školski sustav… to je silan rizik. A osim toga, vrlo je teško razumjeti u sredini poput naše, očekivati i razumjeti da će biti prihvaćena, jer su ona ipak različita, i ona različitošću i među djecom pobuđuju interes. Pravo posvojenog djeteta je da bude upoznato s podrijetlom, ali ono ima i pravo da zna tko su mu roditelji“, podsjetio je prof. dr. sc. Hlača.
Zaobilaženje zakona nije u interesu javnog poretka
Stručnjakinja za obiteljsko pravo ističe da nema opravdanja za eventualnu nelegalnost posvojenja, te da zaobilaženje zakona nije u interesu javnog poretka.
“Ako je ma i jedno dijete ušlo u hrvatski sustav na sporan način, od izigravanja postupka procjene podobnosti i prikladnosti do dodjeljivanja svih prava koja posvojeno dijete uživa nakon što “uđe” u hrvatski pravni sustav (upis u matice rođenih, državljanstvo, OIB, do zdravstvenog sustava, upisa u vrtića, školu…), dovoljno je alarmantna situacija. Međudržavna posvojenja posebice su osjetljiva zbog mogućnosti otmice, prodaje i trgovine djecom i zato je stvorena haaška Konvencija”, istaknula je prof. dr. sc. Hrabar, te dodala “osobno vjerujem da mnogi posvojitelji nisu imali loše namjere, naprotiv, no to ne opravdava eventualnu nelegalnost posvojenja”.
>Iz DR Kongo u Hrvatsku je posvojeno 180 djece, a Ministarstvo o njima ništa ne zna
> Prof. Hrabar o uhićenima u Zambiji: Ako nisu prošli proceduru, a ‘dobili’ su djecu – to ne sluti na dobro
S obzirom da se Aleksandra Leljak, glasnogovornica suda-sutkinja Općinskog suda u Zlataru koji je za tri para iz afere Zambija potvrdio kongoanske presude, pozvala na Zakon o međunarodnom privatnom pravu, “na temelju kojeg su i priznate odluke, to i omogućuje”, prof. dr. sc. Hrabar s druge strane podsjeća na čl. 71. Zakona o međunarodnom privatnom pravu i čl. 24. haške Konvencije da ovlašćuju sud da priznanje posvojenja u svojoj zemlji odbije ako bi ono očito bilo u suprotnosti s njezinim javnim poretkom.
“Stoga smatram da je hrvatski sud trebao odbiti zahtjev za priznanje strane (kongoanske) presude ako nije bilo prethodnog odobrenja Ministarstva obitelji, jer je ono postavljeno kao uvjet za posvojenje djeteta stranca (prema čl. 186. st. 3.) i jamči podobnost i prikladnost posvojitelja. Bez takvog prethodnog odobrenja zamislivo je da se netko tko je, primjerice, u Hrvatskoj lišen roditeljske skrbi jer je zlostavljao svoje dijete, uputi direktno u DR Kongo, tamo na neki čudan način ishodi sudsku odluku o posvojenju, ovdje je prizna i kao takav – neprikladan i nepodoban u Hrvatskoj – ima “novo” dijete. Zaobilaženje zakona sigurno nije u interesu javnog poretka.“, poručila je prof. dr. sc. Hrabar.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
