Brojni građani na dan izbora kažu da idu ispuniti svoju građansku dužnost. Međutim, to nije točno. U Hrvatskoj izborni proces nije dužnost već pravo.
No, što bi se dogodilo da je obratno? Odnosno, da za izbore nemamo drugog izbora nego – izlazak.
Izbori – izraz slobodne volje birača
Izbori su iskazivanje slobodne političke volje građana. Takva sloboda izbora odraz je demokratskog društva.
No, čini se da protekom godina hrvatski birači nisu ozbiljno shvatili svoje pravo. O tome svjedoče statistički podaci dosadašnjih izlazaka na parlamentarne izbore.
Najveća izlaznost dogodila se na prvim parlamentarnih izborima u Hrvatskoj. Naime, 1990. godine na izbore je izašlo gotovo 85 posto birača. Već na idućim parlamentarnim izborima izlaznost je bila gotovo 10 posto manja. I smanjivala se na svakim sljedećim izborima.
Prije četiri godine izlaznost je pala ispod 50 posto. Točnije, 2020. godine na parlamentarne izbore je izašlo samo 46,90 posto građana s biračkim pravom. Ove godine je svoje pravo iskoristilo 62,30 posto birača. Takav rast svakako je dobar znak.
No, kojim ‘alatima’ zadržati taj pozitivan trend?
>Anketa: Velika izlaznost ljevici nije pomogla, i mladi su birali desnije opcije
Gdje je izlazak na izbore obveza?
U svijetu čak 27 zemalja ima obvezu izlaska na izbore. Neke od njih za neizlazak na izbore posežu i za sankcijama i kaznama. U nekim slučajevima, indirektno dolazi i do onih zatvorskih.
Belgija, Grčka i Luksemburg jedine su europske države koje su zadržale obvezu izlazaka na izbore. Nekoliko njih, poput Italije, Nizozemske i Španjolske određeno su vrijeme imale uvedenu obvezu glasanja. No, vremenom se ta obveza prekinula.
Bugarska je samo godinu dana imala obvezno glasanje. Bilo je to 2016. radi izlaznosti manje od 50 posto. Iste je godine bugarski Ustavni sud tu odluku poništio.
U Austriji je glasanje obvezno u tri regije. U Švicarskoj ono vrijedi samo u kantonu Schaffhausen.
Među zemljama izvan Europe u kojima je glasanje obvezno, nalaze se Argentina, Brazil, Bolivija, Paragvaj, Peru, Australija i druge. U SAD-u, glasanje je obvezno samo u nekim državama.
Glavni cilj uvođenja obveze glasanja je povećanje izlaznosti birača. U Belgiji, odluka o obaveznom glasanju seže još u 19. stoljeće. Točnije, obvezno glasanje u toj je zemlji uvedeno 1892. godine za muškarce, a 1949. za žene.
>Kako čitatelji Narod.hr komentiraju rezultate izbora
Za neizlazak na izbore potreban je valjan razlog
U zemljama u kojima je glasanje obveza, oni koji ne glasaju moraju navesti valjan razlog za to. Neke zemlje, poput Argentine i Australije, uvele su novčane kazne za ostatak kod kuće na dan izbora. Moguće su i zatvorske kazne, ali radi neplaćanja novčane.
Belgijski državljanin koji ne glasa na četvorima izborima unutar 15 godina, lišava se prava glasa. Također, u toj je zemlji radi neizlaska na izbore otežano dobivanje posla u javnoj upravi.
U Grčkoj ne postoje strogo propisane mjere sankcija za one koji ne pristupe glasanju. Međutim, ukoliko ne izađu na izbore, građani se mogu suočiti s nekim administrativnim preprekama. Primjerice, prilikom dobivanja vozačke dozvole.
Zanimljiva praksa je u nekoliko dalekih zemalja. Recimo, glasači u Peruu mjesecima nakon izbora moraju nositi potvrdu s pečatom o glasanju.
U Singapuru se građanin briše iz biračkog spiska sve dok ponovo ne podnese zahtjev za upis. Uz to mora podnijeti legitiman razlog o prethodnom neizlasku na izbore.
Najdalje u sankcijama otišla je Bolivija. Tamo se glasačima daje kartica kao dokaz da su pristupili glasanju. Ukoliko građanin ne posjeduje tu karticu, smatra se da nije glasao. Zbog toga mu je onemogućeno da tri mjeseca nakon izbora dobije plaću.
Bi li obveza glasanja zaživjela u Hrvatskoj?
Teško da bi bolivijski model mogao proći u Hrvatskoj.
No, često se postavlja i pitanje legitimiteta izabranih političkih opcija upravo radi male izlaznosti. I posve je objektivno postavljati to pitanje.
Nedavni parlamentarni izbori pokazali su trend rasta izlaznosti birača. No, bi li obveza glasanja zaživjela u Hrvatskoj?
Poznavajući mentalitet naših birača, jedan dio njih bi se nesumnjivo pobunio. Drugi dio bi, iz inata, možda i bio spreman na plaćanje novčanih kazni. Možda i s mišlju da bi takva obveza kod nas opstala – na bugarski način. Dakle, niti godinu dana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
