Do nedavnog terorističkog čina na Novom Zelandu, u dvije džamije u gradu Christchurch, bilo je malo poznato da na Novom Zelandu uopće postoji organizirana muslimanska zajednica. Iako i dalje nije naročito brojna, u Christchurchu, gradu veličine otprilike Splita, su čak dvije džamije, jedna građena 1985. i jedna sagrađena prošle godine na mjestu gdje je do nedavno bila – crkva. Odraz je to društvenih promjena, sve manjeg broja kršćana i sve većeg broja muslimana.
Još je manje poznato da su prvi muslimani na Novom Zelandu, osim tri obitelji iz Indije, došli s prostora tadašnje Jugoslavije, a radilo se pretežno o Albancima, što izbor četničke ikonografije i glazbe napadača iz Christchurcha čini još zanimljivijim. Najznačajniji je za povijest muslimana na Novom Zelandu Mazhar Shukri Krasniqi, koji je kao 19-godišnji mladić 1950. pobjegao iz komunističke Jugoslavije i zaplovio za Novi Zeland na izbjegličkom brodu SS Goya. 1951. brod pristaje u Wellingtonu s 60 muslimanskih izbjeglica iz istočne Europe. On je 1979. na Novom Zelandu osnovao utjecajni FIANZ, “Federation of Islamic Associations of New Zealand”.
Antikomunisti i disidenti
Krasniqi prvih deset godina na Novom Zelandu radi na imanjima i na bušenju nafte, no 1960. ušteđenim novcem osniva restoran “Albanija” u Panmureu, gdje ubrzo postaje uspješan poslovni čovjek. Godine 1970. otvorio je dućan ‘Swimarama’, a kasnije i ‘Novozelandsko poduzeće za izvoz na Bliski istok’. No paralelno s poslom, Krasniqi zajedno s muslimanima iz Gujarata u Indiji, koji su uz Balkance bili prvi muslimani na Novom Zelandu, 1959. kupuje kuću koju pretvara u islamski centar. 20 godina kasnije na mjestu te kuće niče prva džamija na Novom Zelandu.
Ubrzo, sedamdesetih, Krasniqi postaje i predsjednik NZMA, “Novozelandske udruge muslimana”. No još prije njega jedan drugi imigrant iz bivše SFRJ je bio na čelu te udruge, Nazmi Mehmeti iz Gostivara u Makedoniji. Taj zakleti antikomunist je također stigao 1951., kao 33-godišnjak. Mehmeti je u mladosti bio poznati hrvač u Makedoniji: Visok, snažan, borio se protiv komunističkih vlasti u planinama kao gerilac sve dok 1948. nije prešao u Grčku i odande otišao dalje. Imao je osam rana od metaka iz sukoba s komunističkom tajnom policijom s kojom se sukobljavao u Makedoniji, a osim što je bio veliki albanski domoljub i antikomunist, bio je i veliki vjernik, ali od onih koji su propovijedali ljubav prema svim ljudima, kako je govorio “prema svakom tko kaže amen”, neovisno o vjeri. Inače je radio kao tesar.
A među muslimanima “s ovih prostora” valja spomenuti i Hadži Avdu Musovića, koji je najdulje, sve do 2001., bio član komiteta NZMA. On je dospio na Novi Zeland iz Crne gore.
Od izbjegličkog broda do bogatog poslovnog čovjeka
Krasniqi je 1965. dok je još Mehmeti vodio NZMA prisustvovao važnoj međunarodnoj konferenciji u Meki kao delegat NZMA-e gdje je ostvario kontakte s nizom Arapa i Albanaca koji su željeli uvoziti halal meso s Novog Zelanda, oko čega su on i muslimanska zajednica razvili unosan posao. Bio je prisutan i na polaganju kamena temeljca za prvu džamiju na Novom Zelandu 30. ožujka 1979. Članovi Odbora za džamije – pored ostalih i Mazhar Krasniqi – su svi redom stavili hipoteke na svoje kuće kako bi prikupili potrebnu gotovinu za dovršenje džamije.
U intervjuu iz 1979. Krasniqi je komentirao sve veći broj preobraćenika na islam: “Većina njih su ljudi koji su došli u kontakt s islamom tijekom putovanja na Bliski istok. Čini se da dobivamo nove članove gotovo svaki tjedan … ovo je jedan dobar razlog zašto hitno trebamo džamiju – tako da možemo imati odgovarajuće objekte za ove nove obraćenike”.
Tijekom krize na Kosovu 1999. godine Krasniqi je uvjerio vladu Novog Zelanda da odmah prihvati 650 albanskih izbjeglica. Dana 1. travnja 1999. Albanska građanska liga na Novom Zelandu, čiji je predsjednik bio Krasniqi, organizirala je marš i demonstracije u središnjem dijelu Aucklanda kako bi izrazila svoju podršku NATO bombardiranju Jugoslavije pod vodstvom SAD-a. Dana 31. prosinca 2002. guverner Novog Zelanda dodijelio je kraljičinu službenu medalju (QSM) za javnu službu Krasniqiju u ime Njenog Veličanstva, kraljice Elizabete II.
Drugi val doseljavanja
Velika muslimanska imigracija započela je dolaskom uglavnom indo-fidžijanske radničke klase 1970-ih. Slijedili su ih stručnjaci nakon prvog fidžijskog puča 1987. Početkom devedesetih mnogi migranti primljeni su pod novozelandsku izbjegličku kvotu, iz ratnih zona u Somaliji, Bosni, Afganistanu, Kosovu i Iraku. Postoji i značajan broj muslimana iz Irana koji žive na Novom Zelandu.
Većina novozelandskih muslimana su suniti, ali u Aucklandu postoji i veliki broj šijita. Broj muslimana u Novom Zelandu prema popisu iz 2013. godine iznosi 46.149, što je za 28% više u odnosu na 36.072 koliko ih je bilo na popisu iz 2006. godine. Novi Zeland sada ima brojne džamije u većim centrima i dvije islamske škole (Al Madinah i Zayed College za djevojčice).
Zajednica je poznata po svojim skladnim odnosima sa širom novozelandskom zajednicom, s raznim međuvjerskim naporima svih strana koje doprinose takvoj situaciji. Do sad ozbiljnih tenzija između kršćana i muslimana nije bilo.
Većina muslimana na Novom Zelandu koncentrirana je u glavnim gradovima Aucklandu, Hamiltonu, Wellingtonu i Christchurchu. Posljednjih godina priliv malajskih studenata iz Malezije i Singapura povećao je udio muslimana u nekim drugim središtima, osobito u sveučilišnom gradu Dunedinu. Dunedinska Al-Huda džamija navodno je najjužnija u svijetu, a dalje je od Meke nego bilo koja džamija u južnoj hemisferi.
Islam se procjenjuje kao najbrže rastuća religija među Māoriima, domorocima Novog Zelanda. Broj Māora muslimana je porastao sa 99 na 708 u 10 godina do 2001, i na 1.083 prema podacima iz 2013. godine. Muslimanska udruga Aotearoa Māori (AMMA), najutjecajniji muslimanski pokret Maora, smatra islam savršenim sredstvom za māorski nacionalizam.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
