Prema izvještajima, marokanska Vlada pokrenula je tužbu za klevetu protiv Amnesty Internationala i medijskog sindikata Forbidden Stories. Te su organizacije optužile obavještajne službe ove sjevernoafričke zemlje za pristup informacijama putem špijunskog softvera poznatog kao Pegasus, kojeg je proizvela izraelska tehnološka tvrtka NSO.
Prema izvješću objavljenom prošli tjedan, špijunski softver povezan je s popisom od 50.000 telefonskih brojeva koje je dobio konzorcij Forbidden Stories, a softver Pegasus, prema autorima, otkrili su stručnjaci nevladine organizacije Amnesty International na telefonima u vlasništvu novinara i zaposlenika civilnih udruga. Proizvođač softvera, NSO, bacio je sumnju u vjerodostojnost dokumenta i na tvrdnje da je njihov proizvod mogao zaraziti telefone toliko visokih dužnosnika, piše Remix.
Tvrdnja koja je izazvala bijes marokanske Vlade bila je da su njihove sigurnosne službe sudjelovale u praćenju telefona francuskog predsjednika Emmanuela Macrona te preko desetak članova njegove vlade. Pariški tužitelji već su pokrenuli istragu o tvrdnjama, a francuski je predsjednik zbog toga promijenio svoj telefonski broj. Ime marokanskih sigurnosnih službi također se pojavilo u vezi s navodnim nadzorom marokanskog kralja Mohameda VI. i dužnosnika u Alžiru, regionalnim suparnicima Maroka. Maroko je sve optužbe negirao.
Marokanska država sada tuži organizacije koje su iznijele optužbe protiv njenih sigurnosnih službi na pariškom sudu. Njihov odvjetnik Olivier Baratelli izjavio je da “marokanska država … treba rasvijetliti lažne navode dviju organizacija, koje iznose tvrdnje bez ikakvih konkretnih ili demonstrativnih dokaza”. Marokanska vlada “ne namjerava dopustiti da mnoštvo laži i lažnih vijesti koje se šire proteklih dana prođu nekažnjeno”. Prvo ročište u ovom slučaju planirano je za 8. listopada, ali suđenje možda neće započeti još dvije godine.
Ime koje se spominje u nekoliko vijesti u vezi sa skandalom s nadzorom jest ime marokanskog generalnog direktora nacionalne sigurnosti Abdellatifa Hammouchija, koji je godinama na radaru organizacija za ljudska prava zbog navodne koncentracije moći i kršenja prava. Pravi znak jesu li optužbe protiv njega točne ili ne, bit će hoće li Hammouchi zadržati svoj položaj na čelu sigurnosnih službi ili će ga kralj Mohamed ukloniti. Ako optužbe protiv njega imaju ikakvih temelja, nezamislivo je da netko optužen za tajni nadzor nad marokanskim monarhom ostane na njegovom položaju. Neki čak suđenje u Francuskoj nazivaju distrakcijom od slučaja domaćeg nadzora, no malo vjerojatno je da bi strani marokanski dužnosnici i članovi kraljevske obitelji mogli odvratiti pažnju od invazije na njihovu privatnost.
Međutim, osim sumnji u vjerodostojnost otkrivenog popisa, uočeno je da su lijevo orijentirane nevladine organizacije i mediji na prikladan način koristili špijunski skandal da diskreditiraju dužnosnike i političare koji ne dijele njihov progresivni svjetonazor. Zapravo, većinu medija i organizacija uključenih u otkrića Pegasusa sponzoriraju zaklade Otvorenog društva američkog oligarha, milijardera Georgea Sorosa. Žrtve su gotovo isključivo identificirane kao lijevo orijentirani novinari, kvazi mreže ljudskih prava koje financira Soros ili liberalni političari, dok su počinitelji optuženi za počinjenje telefonskog hakiranja sa sjedištem gotovo svi, konzervativni političari ili snage suprotstavljene interesima političke ljevice.
Do sada smo samo saznali da se telefonski brojevi s objavljenog popisa ne mogu dokazati kao stvarni na bilo kojem telefonu. Ne može se dokazati da su telefoni koji su navodno zaraženi Pegasusom korišteni za nadzor; što je najvažnije, nema dokaza koji upućuju na to da su bilo koji od telefona koji navodno sadrže špijunski softver zaraženi od strane državnih aktera ili obavještajnih agencija. Otkriveno je da brojne web stranice, uključujući poslužitelje na Amazon Web Services, imaju sustave zaražene Pegasusom, pa se čini da je teorija o konzervativnoj političkoj zavjeri nategnuta.
Tko god diktira ova otkrića iza kulisa, igra opasnu i potencijalno skupu igru - i to ne samo zato što je cijela kampanja sada rutinski korištena od strane globalne ljevice za stvaranje poveznice između konzervativnih vlada i špijunskog skandala. Na primjer, Alžir je izrazio “duboku zabrinutost” zbog novinskih izvještaja da su marokanske agencije mogle špijunirati njihove čelnike. Alžirski ministar vanjskih poslova otišao je toliko daleko da je osudio Maroko zbog, kako je rekao, “nedopustivog, sustavnog napada na ljudska prava i temeljne slobode”. Navodi koji do sada nisu dokazani mogu u međuvremenu potaknuti regionalne sukobe i biti zloupotrijebljeni za manipuliranje izborima u demokratskim zemljama. Ipak, ako se navodi ne dokažu na vrijeme, još će se možda pokrenuti niz drugih tužbi protiv onih koji šire ove informacije.
