Papa Franjo je u subotu poslijepodne, u rimskoj bazilici svetoga Bartola na Otoku Tiber (Isola Tiberina) gdje je predvodio Službu Riječi sa Zajednicom Svetog Egidija, u spomen na „Nove mučenike“ 20. i 21. stoljeća. Tijekom molitvenoga bdijenja članovi obitelji i prijatelji kršćana ubijenih iz mržnje prema vjeri, pročitali su Svetomu Ocu nekoliko svjedočanstava, prenosi Vatikanski radio.
„Kliču u nebu sveti mučenici koji su slijedili Kristove tragove; zbog njegove su ljubavi prolili krv, te se raduju zauvijek u Gospodinu“ – prve su riječi Himna mučenika, koji je, uz zvuk zvonâ, dopratio dolazak pape Franje u baziliku Svetoga Bartola na Otoku; u tu crkvu koja je – po želji svetoga Ivana Pavla II. – nakon Jubileja 2000. godine postala „Memorijalna crkva svjedokâ vjere XX. i XXI. stoljeća“. Papa Franjo je stoga, kada je stigao u baziliku, najprije izrazio štovanje pred relikvijama svetoga Bartola i ikonom „novih mučenika“.
U svojoj je propovijedi Papa kazao da su mučenici „živa krv Crkve“ te je izrazio blizinu brojnim kršćanskim zajednicama koje se progoni „zbog mržnje duha ovoga svijeta“. Uzrok svakog progona je mržnja kneza ovoga svijeta prema onima koje je Isus Krist po svojoj smrti i uskrsnuću spasio te otkupio – istaknuo je papa Franjo.
Koliko smo puta – kazao je Sveti Otac – u teškim povijesnim trenucima čuli ljude kako govore: „Danas su našoj zemlji potrebni junaci“? Isto se tako i mi možemo pitati: „Što je danas potrebno našoj Crkvi?“ Trebaju nam mučenici, svjedoci, odnosno sveci svakodnevnoga života, dosljednoga života; potrebni su nam i oni koji imaju hrabrosti prihvatiti milost da budu svjedoci do kraja, do smrti – rekao je Papa.
Papa Franjo je kazao da su mučenici svjedoci koji Crkvu nose naprijed. To su oni koji svjedoče činjenicu da je Isus uskrsnuo, da je živ. Riječ je o onima koji daju svjedočanstvo za Isusa Krista svojim dosljednim životom i snagom Duha Svetoga kojeg su primili kao dar. Živo nasljeđe mučenika daje nam danas mir i jedinstvo – naglasio je Sveti Otac te nastavio: Oni nas uče da se snagom ljubavi, nježnošću može boriti protiv drskosti, nasilja i rata te da se strpljenjem može ostvariti mir.
Papa je potom pozornost usmjerio i na izbjeglice koji su bili prisiljeni pobjeći iz svoje domovine poradi vjere. Istaknuo je da se mnogi od njih danas nalaze u izbjegličkim kampovima od kojih su mnogi poput koncentracijskih logora. Ponovno se osvrnuo na velikodušne zemlje koje su primile brojne selioce i izbjeglice, ali i na međunarodne sporazume koji priječe veće pružanje pomoći i koji su izgleda važniji od ljudskih prava.
Snažan trenutak na molitvenom bdijenju bila su svjedočanstva novih mučenika: sina Paula Schneidera, pastora Reformirane Crkve, ubijenoga 1939. godine u koncentracijskom logoru Buchenwald; prijatelja Williama Quijana, kojega su u Salvadoru ubile naoružane bande, te sestre patra Jacquesa, kojega su u crkvi ubili muslimanski fundamentalisti.
Nakon propovijedi i svjedočanstava, Papa je otišao u pokrajnje kapele, te upalio svijeću na svakom oltaru koji sadrži relikvije i spomene na svjedoke vjere. Potom je uslijedila molitva vjernika, te spominjanje imena nekih „novih mučenika“. Na svaki je spomen upaljena svijeća. Na kraju molitvenoga bdijenja Sveti se Otac susreo sa skupinom izbjeglica.
> Ubijen svećenik Jacques Hamel; Pater Lombardi: Pogađa apsurdno nasilje na svetome mjestu
> Islamska država preuzela odgovornost za napad u crkvi u Francuskoj
