Rezultati novog istraživanja: U posljednjim trenucima prije smrti prisjećamo se cijeloga života

Smrt je putovanje na koje čovjek odlazi sam. Kao što je svaki čovjek jedinstven, tako je i svaka smrt posebna i jedinstvena.

“Umirućima treba pokloniti pažnju i njegu da im se pomogne proživjeti posljednje trenutke u dostojanstvu i miru. Neka ih oni koji su im bliski podupru molitvom. Ovi će se pobrinuti da bolesni pravodobno prime sakramente koji pripremaju za susret s Bogom živim”, kaže Katekizam Katoličke crkve.

O smrti kroz povijest i danas

Kroz povijest su ljudi puno razmišljali o smrti. U Egiptu i nekim drugim starim kulturama je čitava umjetnost bila vezana uz smrt faraona. U srednjovjekovnoj Europi su postojale i knjižice koje su bile popularne i čitale se, a koje su govorile o tome kako da se čovjek pripremi za dobru smrt.

O smrti pak današnja pop kultura zauzima dvojako stajalište. Ona se ili potpuno ignorira jer se ide samo za hedonizmom i uživanjem u materijalnom. S druge strane smrt se učestalo pojavljuje u medijima na razini nekog senzacionalizma, kad su u pitanju smrti u nesrećama i ubojstvima u crnoj kronici ili pak kad je u pitanju smrt neke poznate osobe.

Ozbiljan pristup

Ozbiljan pristup smrti, s druge strane, danas imaju obični ljudi, svjetske religije, kao i mnoge grane suvremene znanosti.

Jedan od fenomena koji znanstvenici ispituju su i tvrdnje mnogih ljudi koji su svjedočili kako im je život preletio pred očima u trenucima kad su se susreli sa smrću zbog bolesti ili opasnosti.

Tako su istraživači s jeruzalemskog sveučilišta Hadassah u studiji ispitivali sedam različitih osoba koje su iskusile “trenutak prije smrti” te otkrili kako su flashbackovi ono što je svakom čovjeku zajedničko. Naime, pred očima svih ispitanika pojavile su se slike nekih od najvažnijih trenutaka njihovog života.

Ovaj fenomen su iskusili i mnogi ljudi u Hrvatskoj. Većina ima slična iskustva i ona su im potvrda postojanja zagrobnog života.

Što o svemu misle svećenici i liječnici?

“To je stanje koje evo govori da postoji život poslije smrti. Poslije smrti nastupa osobni ili posebni sud u kojemu se čovjek susreće sa svojim spasiteljem – Bogom”, poručuje Pavao Crnjac, svećenik.

Medicina, pak, kliničku smrt doživljava posve drukčije.

“Klinička smrt. To znači zastoj srca, prestanak cirkulacije, prestanak dotoka kisika u sve vitalne organe odnosno u čitav organizam, prije svega u mozak”, kazao je Mladen Perić, anesteziolog.

“Nema mistike”

“Jedni to stanje opisuju kao prolazak kroz tunel i dolazak do jednog svjetla. Drugi to stanje opisuju kao jedan susret s dragim osobama koje su prije živjele. A treći to stanje opisuju kao stanje u kojem se doživljava pregled cijelog života – od djetinjstva pa do tog trenutka smrti”, dodaje svećenik.

“Ja mislim da tu nema nikakve mistike u svemu tome. Već je to dokaz da je reanimacija dobra. Znači, tijekom reanimacije kisik je stizao u mozak, on ima neka određena sjećanja, a kako mozak to procesuira to mi ne možemo zasad znati. Prema tome mislim da to nije neko vraćanje iz zagrobnog života nego jednostavno obrambeni mehanizam mozga”, smatra anesteziolog.

Slučajno otkriće

Još jedna nova studija je pokazala kako bi život zapravo mogao proletjeti pred očima umirućeg, javlja BBC.

Tim znanstvenika krenuo je mjeriti moždane valove 87-godišnjeg pacijenta koji je obolio od epilepsije. No tijekom neurološkog snimanja doživio je smrtonosni srčani udar – ponudivši neočekivanu snimku umirućeg mozga.

Otkrilo je da su u 30 sekundi prije i poslije, čovjekovi moždani valovi slijedili iste obrasce kao sanjanje ili prisjećanje uspomena.

Snimka mozga umirućeg

Ovakva moždana aktivnost mogla bi ukazivati ​​na to da bi se konačno ‘prisjećanje na cijeli život’ mogao dogoditi u posljednjim trenucima osobe, napisao je tim u svojoj studiji, objavljenoj u Frontiers in Aging Neuroscience u utorak.

Dr. Ajmal Zemmar, koautor studije, rekao je da je tim, koji je tada bio smješten u Vancouveru u Kanadi, slučajno dobio prvi snimak umirućeg mozga.

Zemmar je rekao: “Ovo je zapravo bilo sasvim slučajno, nismo planirali napraviti ovaj eksperiment niti snimiti ove signale.”

Kakve uspomene?

Na upit hoćemo li razmišljati o voljenima i drugim sretnim uspomenama, dr. Zemmar je rekao da je to nemoguće reći.

“Kad bih skočio na filozofsko područje, nagađao bih da bi vas, ako bi mozak napravio flashback, vjerojatno želio podsjećati na dobre stvari, a ne na loše stvari”, rekao je.

“Ali ono što je nezaboravno drugačije je za svaku osobu.”

Dr. Zemmar, sada neurokirurg na Sveučilištu Louisville, rekao je da su u 30 sekundi prije nego što je pacijentovo srce prestalo opskrbljivati ​​mozak krvlju, njegovi moždani valovi slijedili iste obrasce kao kada obavljamo visoko kognitivne zahtjevne zadatke, poput koncentracije, sanjanja ili prisjećanje na uspomene.

Potrebno je ispitati više slučajeva

Nastavilo se 30 sekundi nakon što je pacijentovo srce prestalo kucati – točka u kojoj se pacijent obično proglašava mrtvim.

“Ovo bi možda moglo biti posljednje prisjećanje na uspomene koje smo doživjeli u životu, a ona se ponavljaju kroz naš mozak u posljednjim sekundama prije nego što umremo.”

Studija također postavlja pitanja o tome kada, točno, život završava – kada srce prestane kucati ili mozak prestane funkcionirati.

Dr. Zemmar i njegov tim upozorili su da se iz jedne studije ne mogu izvući široki zaključci. To što je pacijent bio epileptičar, krvario i imao natekao mozak, dodatno komplicira stvar.

Ispitivanja i na životinjama

“Nikad se nisam osjećao ugodno prijaviti samo jedan slučaj”, rekao je dr. Zemmar. Godinama je nakon prvog snimanja 2016. tražio slične slučajeve kako bi ojačao analizu, ali nije uspio.

Ali studija iz 2013. – provedena na zdravim štakorima – mogla bi ponuditi trag.

U toj analizi, američki istraživači izvijestili su o visokoj razini moždanih valova u trenutku smrti do 30 sekundi nakon što su štakora srca prestala kucati – baš kao i nalazi pronađeni kod pacijenata s epilepsijom dr. Zemmara.

Sličnosti između studija su “zapanjujuće”, rekao je dr. Zemmar.

Studije o posljednjima trenucima života

Sada se nadaju da bi objavljivanje ovog jednog ljudskog slučaja moglo otvoriti vrata drugim studijama o posljednjim trenucima života.

“Mislim da ima nečeg mističnog i duhovnog u cijelom ovom iskustvu bliske smrti”, rekao je dr. Zemmar. “A ovakva otkrića – to je trenutak za koji znanstvenici žive.”