Suočeni sa zadnjom erupcijom ekstremnog nasilja na Bliskom istoku, nitko ne može ostati ravnodušan. Svatko od nas ima potrebu odrediti se prema uznemirujućem užasu koji nam se odvija pred očima. Društvene mreže pune su komentara u kojima se ističu civilne žrtve jedne strane kao moralna linija preko koje se ne može prijeći. I svi su uvjereni kako je baš njihov argument presudan u određivanju toga koja je strana u pravu, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
Naravno da malo tko od nas ima pravi uvid u to što se zapravo događa. Slike smrti i razaranja blokiraju razum i riječi. Pa ipak, vidimo beskrajnu poplavu riječi koje žele uvjeriti kako upravo one vode ka cijeloj istini o ovom sukobu, koji ovoga puta prijeti preliti se i izvan granica Izraela i Pojasa Gaze i zapaliti čitavu regiju. Ako do toga dođe, gotovo je izvjesno kako će se u njega uključiti i velike sile, poput Amerike i Irana.
Naravno, bilo bi jako korisno kada bismo nekako mogli proniknuti u pravu prirodu ili pozadinu ovog sukoba. To bi, onda, značilo i kako je moguće ne samo odrediti tko je u ovom sukobu u pravu, nego bismo imali trasiran put i ka diplomatskom rješenju krize i miru. A opet, znamo kako sukob Izraela i Arapa ima povijest dugu sedamdeset godina, dok se predpovijest tog sukoba proteže na samu prapovijest čovječanstva.
Pravda
Zato, kada razmišljamo o tome koja je strana u pravu, moramo prvo vidjeti s koje to pozicije mi određujemo što je pravda i što je moralno. U zapadnom svijetu, naime, o pojmovima pravde i morala razmišljamo kao o objektivnim kategorijama. Ne može postojati nešto poput lične pravde, jer je pravda nešto što postoji neovisno o nama. Postoji lični moral, ali samo u smislu dobrovoljnog pokoravanja nekom općem skupu pravila.
Pravda je veliki djelitelj, koji određuje koja je strana u pravu a koja u krivu. Ako učinite nešto pogrešno, recimo, prekršite neki zakon, onda pravda zahtijeva da budete kažnjeni. Ne kažnjava vas ni policajac, ni tužitelj, niti sudac, zato što njih uznemirava vaše ponašanje. Kažnjavaju vas jer je to pravedno. Oni mogu čak imati i naklonosti prema vama, ali zakon je zakon, a prekršitelji zakona moraju biti kažnjeni.
Tako pravdu shvaćamo mi na Zapadu. Nije to oduvijek tako. Recimo, u predkršćanska vremena, pravda je bila shvaćana kao lična stvar. Ako netko iz susjednog sela pobije vaše suseljane, smatralo se pravednim da im uzvratite istom mjerom i ubijete njega ili nekog iz njegovog plemena. Osveta je stajala kao imperativ u srcu pravednog postupanja, uglavnom ne prelazeći razloge plemenskog opravdanja.
‘Osveta’
Možda je sukob ta dva koncepta pravde ono što najviše šokira kad promatramo sukob na Bliskom istoku. Vidimo kako i jedna i druga strana koriste pojam “osvete” u opravdanju svojih postupaka. To je vokabular koji pokušavamo “prevesti” na naše shvaćanje morala i pravde, komentirajući sukob iz ugodne fotelje. Pritom, naravno, smatramo kako je naše shvaćanje morala i pravde superiorno tim starijim shvaćanjima.
Ali, kada bi se Židovi ili Arapi pridržavali našeg shvaćanja pravde i morala, vjerojatno više ne bi ni postojali kao narod. Držanje drevnog običajnog prava jest ono što im je omogućilo da opstanu na tom najsurovijem mjestu na planeti. Masovne migracije ljudi sa shvaćanjem pravde iz brončanog doba svakako će biti zanimljiv test za zapadnjački pojam univerzalne pravde i individualnog morala.
Hoćemo li uskoro morati shvatiti kako je naš moral stvar privilegija a ne odraz objektivnog poretka stvari? Hoćemo li se morati vratiti starom shvaćanju pravde kako bismo se obranili od “ljudi s mora” u našoj novoj kataklizmi brončanog doba?
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
