Mnoge je u Hrvatskoj zaprepastila vijest kako gradske vlasti u Chicagu razmišljaju o uklanjanju čuvenih Meštrovićevih skulptura Indijanaca “Strijelac i Kopljanik”, koje od 1928. godine stoje na ulazu u tamošnji Grantov park. Kako saznajemo, Meštrovićev je spomenik čikaškom gradskom povjerenstvu sumnjiv zbog svog “romantiziranog i reduktivnog načina prikazivanja američkih Indijanaca”. Što god to značilo, teško se oteti dojmu kako se ovdje radi o retrogradnom i barbarskom načinu razmišljanja, koje bismo možda očekivali od talibana u Afganistanu ili isilovaca u Siriji, ali ne i od urbane i progresivne američke ljevice u Chicagu, koja je sebi, kako čitamo, dala u zadatak preispitati spomenike koji “promiču osobe i događaje vezane uz rasizam, ropstvo, genocid ili netočan prikaz američkih Indijanaca”, piše Borislav Ristić za Večernji list, u kolumni koju djelomice prenosimo.
Ne znam kako vi gledate na to, ali meni se, kao nekom tko je u “kaubojcima” bio na strani Indijanaca, uvijek sviđala pomisao kako je Ivan Meštrović napravio dobru fintu kada je Amerikancima, koji su mu naručili skulpturu kauboja i Indijanca, poslao dva Indijanca. Teško mi je uopće ući u um nekoga tko bi u tim skulpturama mogao vidjeti bilo kakav rasizam, čak i ako pristanemo umjetnički izričaj tumačiti ideološkim kategorijama.
(…)
No, nije ta rušilačka vojna koju današnja ljevica provodi protiv kulture od jučer. Sjetit ćemo se rušenja “sumnjivih” spomenika za mandata prošlog američkog predsjednika, kada je progresivna inteligencija vandalizam pozdravljala kao “vrhunski čin kritike kulture”. Govorilo se kako je to izraz povišene svijesti o prijetećem fašizmu. Potom se val destrukcije prelio preko oceana, pa smo ljetos mogli gledati kako je pod udar ljevičarske “kritike kulture” došao i spomenik čuvenom “fašistu” Winstonu Churchillu. U isto vrijeme se u akademskoj zajednici razvila polemika kako treba iz udžbenika izbaciti Aristotela i Kanta, kao poznate bjelačke rasiste. A evo, sada je na red došao i naš Meštrović.
(…)
Kada ljevica koristi riječi poput “fašizam”, “rasizam”, “kolonijalizam”, to nisu termini koji objašnjavaju stvarnost, već ideološke batine za umlaćivanje neprijatelja. To što se ljevica i njena kulturna agenda danas smatraju nečim “progresivnom” samo je refleksija toga što ljevica već dugo kontrolira jezik koji koristimo, gdje je pojmove koje koristimo uspjela natopiti emotivnim sadržajima koji podržavaju njezinu agendu.
(…)
Gospodar je onaj koji ključnim riječima uspije žigosati svog neprijatelja. Pa, ipak, “ružna istina” ljevice je to da nikada nije imala intelektualne snage za izgradnju neke svoje kulture ili nekog boljeg, drukčijeg svijeta. Njena je bit uvijek bila reakcija na postojeći svijet, a nikada rješenje problema koji taj svijet muče. (…)
Rasprava s ljevicom često može sličiti na raspravu o okultnim stvarima i čudnovatim bićima, nego na raspravu o stvarnim problemima i izgradnji budućnosti. Ljevica je reaktivna i svoj program može provoditi jedino kroz destrukciju stvarnosti. “Komunizam ostavlja samo ruševine”, govorio je Furet.
Naš je jedini problem što ljudi s tako zaigranim lutkama u glavi danas imaju stvarnu moć, vladaju kulturnim institucijama i mogu prouzročiti stvarnu štetu. Danas su na tapetu Meštrovićevi Indijanci, sutra Kantova Kritika čistog uma, a onda…tko zna?
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
