Sveučilište Bath Spa u Londonu, kako prenosi National post, odbilo je prihvatiti istraživanje o osobama koje su zažalile zbog kirurške promjene spolnih obilježja, jer su ocijenili da bi “angažiranje u potencijalno politički nekorektnom istraživanju donijelo rizik za sveučilište” zbog napada LGBT lobija. “Napadi na društvenim mrežama ne moraju se ograničiti samo na istraživača, već mogu uključivati i sveučilište. Objavljivanje neugodnih materijala na blogovima ili društvenim mrežama može štetiti reputaciji sveučilišta”, stoji u obrazloženju sveučilišta.
James Caspian, predlagatelj odbačenog istraživanja, je psihoterapeut koji se specijalizirao za rad s osobama koje žele kiruršku promjenu spolnih obilježja kako bi izgledali kao drugi spol. Kako sam kaže za Daily Mail: “Pomogao sam stotinama ljudi da naprave tranziciju [u spolna obilježja i ponašanje drugog spola], ali kad sam započeo preliminarna istraživanja bio sam zatečen onime što sam otkrio. Nije da se toliko povećao broj mladih ljudi, posebice žena, koje prelaze [u obilježja i ponašanja drugog spola], već ih ima jako puno koji kasnije obrnu prelazak.”
Drugim riječima, velik broj mladih koji se u jednom trenutku odluči odstraniti svoja spolna obilježja, uzimati hormone i ponašati se kao osoba drugog spola, u jednom trenutku zažale svoju odluku i ponove proces kako bi vratili prvotna spolna obilježja. “Neke od mladih žena rekle su da su pogriješile, ali su bile pod utjecajem društvenog pokreta koji je proširio internet”, navodi Caspian.
Dr. Miroslav Đorđević, kirurg i urolog iz Beograda, voditelj Centra za genitalnu rekonstruktivnu kirurgiju koji je uputio Caspiana u ovu problematiku, izjavio je da sve više ljudi koji su se podvrgli kozmetičkim operacijama, osobito muškaraca iznad 30 godina, žele natrag: zahtijevaju operaciju koja će ih vratiti u njihov prvotni izgled. Dolaze mu osobe iz svih zemalja Zapadnog svijeta ujedinjene istim osjećajem žaljenja i sa željom da ponovno zadobe prvotna spolna obilježja. Te se osobe žale Đorđeviću na paralizirajući stupanj depresije koja je uslijedila nakon operacija, a u nekim slučajevima su razmišljale i o samoubojstvu. “Katastrofalno je slušati te priče”, kaže ovaj kirurg, “a ipak, uglavnom se za njih ne čuje”.
“Kad sam razgovarao s kolegama o tome što sam pronašao, jedan je rekao: ‘Nisam mislio da bismo trebali razgovarati o tome’”, navodi Caspian. “Mislim da smo došli do točke kao društvo u kojem se ljudi boje reći ono što misle, a to nije dobro u mom polju”.
> Životna priča Walta Hayera: Razotkrivanje laži rodne ideologije
Ovi primjeri pokazuju kako je osobama koje pate od poremećaja disocijativnosti – svojevrsne krize spolnog identiteta (muškosti i ženskosti) u postupku psihosocijalnog i psihofizičkog razvoja – potrebna kvalitetna i stručna medicinska i psihološka pomoć.
Upravo nasilno nametanje “rodne” ideologije od strane Istanbulske konvencije koja njenom ratifikacijom ulazi u sve sfere društva država stranaka (obrazovanje, mediji, kultura, zdravstvo, sport…) čini štetu i otežava situaciju svakoj osobi kojoj je potrebna pomoć. Ukoliko se u društvu i pravnom sustavu prihvate postavke “rodne” teorije, svaki pokušaj da se provedu gore navedena istraživanja, ili da se ponudi pomoć osobama koje pate od poremećaja disocijativnosti, ili onima koje su se već podvrgnule kirurškim zahvatima promjene spolnih obilježja, bit će smatran diskriminacijom i govorom mržnje.
> Pročitajte pet stvari koje je papa Franjo rekao o rodnoj ideologiji!
