Sigurnosni stručnjak Mirko Bilandžić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u Novom danu komentirao je situaciju u Ukrajini kao i mijenja li se globalni odnos snaga.
Komentirajući nove napetosti u Ukrajini i sukob oko nuklearne elektrane Zaporižje, Mirko Bilandžić je rekao:
“Nažalost taj rat je već u šestom mjesecu. Rusi u šest mjeseci nisu ostvarili niti jedan strateški cilj. S druge strane Ukrajinci su pobjednici. Imamo situaciju u vojnom smislu dijela Ukrajine od strane Ruske Federacije. S obzirom na podršku Ukrajincima možemo očekivati nastavak rata, a prisutne su moguće devastacije nuklearnih postrojenja. To je uvijek rizično. Ne znamo sigurno tko ugrožava nuklearnu sigurnost, ali sigurno znamo da je ovakav udar na takva postrojenja disperzija straha i nuklearnog terora što je velik izazov.”
> Ivica Šola: Nad Ukrajincima se provodi masakr, a Zapad i EU guraju legalizaciju gay ‘brakova’ i Istanbulsku konvenciju
Na pitanje vodi li se mrtva trka za Donbas rekao je: “Očekivano je bilo sankcioniranje što je i dotad u političkom smislu bilo… Rusi imaju pod vojnom kontrolom petinu ukrajinskog teritorija, ali to ne znači osvajanje tog teritorija. Imamo zadnjih mjesec, mjesec i pol, nakon reorganizacije ruskih snaga imali smo neki napredak Rusa, no to ne znači osvajanje tog dijela teritorija. Mislim da je to pat pozicija, da se granice vojnih djelovanja ne pomiču. Ukrajina neće pristati na ustupanje dijelova teritorija i taj ubilački sukob se može nastaviti u dužem razdoblju.”
“Dimenzija promijenjenih geopolitičkih uvjeta Rusije jedan je od presudnih razloga zašto se dogodila protupravna agresija”, kaže Bilandžić i objašnjava: “Rusija na čelu s Putinom želi poziciju koju je ranije imao SSSR. Može li to uključivati i teritorijalnu ekspanziju? I takve su opcije moguće. U ovoj brutalnosti ruske agresije na Ukrajinu Rusija ne može biti gubitnik u ovom ratu, što zasad je. Ne može se isključiti da se može dogoditi eskalacija sukoba. Ako bi Rusija krenula u taj tip ekspanzionizma, pribaltičko područje, Gruzija, Moldavija, primarne su točke u kontekstu moguće ruske ekspanzije.”
Promijenjena pozicija Kine
Dotaknuo se i potpore Kine:
> Zašto Alžir ne može isporučiti više plina Europi?
“Konture u evoluciji novog poretka imamo barem 15 godina. Promijenio se odnos snaga, pa i pozicija Kine. Od kraja Hladnog rata dominantan je SAD, postoji nezadovoljstvo takvim poretkom. Ne bih rekao da to podrazumijeva savezništvo Rusije i Kine osim u odnosu prema poretku. Kina nije bezuvjetno stala na stranu Rusije oko invazije na Ukrajinu.”
Na kraju je dodatno analizirao odnos Kine i Tajvana, prenosi N1.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
