Dok Europska unija i Bidenova administracija žurno rade na zelenoj transformaciji industrije i društva, zelenim politikama ovih je dana stigla pljuska iz Švicarske, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Švicarci su na referendumu odbacili vladinu politiku borbe protiv klimatskih promjena. Švicarci su morali odabrati hoće li odobriti povećanje trošarina na gorivo i novi porez na zračni prijevoz, te hoće li zabraniti umjetne pesticide, kao i hoće li dodijeliti državne subvencije samo poljoprivrednicima koji ne koriste kemikalije. Sva tri prijedloga Švicarci su odbili.
Švicarska se obvezala smanjiti svoje emisije CO2 za pola u odnosu na razinu iz 1990. do 2030. Birači, bojeći se štete lokalnom gospodarstvu, odbili su zakon koji je predložila vlada, argumentirajući da je Švicarska odgovorna samo za 0,1% svjetskih emisija CO2 te da novi porezi na gorivo i zrakoplovne letove te druge mjere uopće neće pomoći okolišu, ali će ozbiljno uzdrmati gospodarstvo.
Hrane bi bilo za trećinu manje
BBC je odmah izvijestio da se dogodio “razarajući udarac za zelene“ te da je ovaj referendum „srušio cjelokupnu strategiju vlade da održi obećanja dana Pariškim sporazumom“. Švicarci, koji su se uvijek hvalili svojom zelenom politikom i osviještenošću, nisu željeli preuzeti ekonomske rizike dok se zemlja još uvijek oporavlja od posljedica pandemije. Ogromna pak većina poljoprivrednika koji rade na oko 50 tisuća švicarskih farmi čvrsto se usprotivila zabrani umjetnih pesticida. Prema Martinu Ruferu, direktoru švicarskog udruženja poljoprivrednika, zabrana bi bila neodrživa i dovela bi do pada proizvodnje hrane za 30 posto.
S jedne bi se strane povećali troškovi prehrambenih proizvoda, dakle, pala konkurentnost, s druge strane, Švicarci bi kupovali hranu u susjednim zemljama. Dakle, štete višestruke za tzv. malog čovjeka, ali ne i za zelenu kapitalističku mafiju.
Naime, siguran sam, mantra zelene mafije o zelenom energetskom prijelazu i svijetu s nultom emisijom CO2 neće biti ostvariva jer će se njoj usprotiviti bogati, već radništvo i raja, sirotinja i srednji sloj preko čijih leđa to treba ići, kako je pokazala Švicarska. Samo što Švicarci pitaju i informiraju svoj narod…
Trošak ove megalomanske i nedovoljno promišljene zelene agende je enorman. Pariški klimatski sporazum iz 2015. vrijedan je 4,5 tisuća milijardi dolara, dakle najskuplji međunarodni sporazum u povijesti te, sukladno tome, novac u kojem bi mnogi omastili brke s vrlo neizvjesnim ishodom ne samo za klimu, nego za ekonomiju uopće, na gubitak radnih mjesta, na pad konkurentnosti zapadne industrije i usluga.
S druge strane Kinu ili Indiju, jedne od najvećih zagađivača to uopće ne zanima, tako da ako svi, a ne samo Zapad, ne krenu u takve radikalne zelene politike, one nemaju smisla ni za globalni okoliš, a k tome bi takve politike dodatno ojačale Kinu, a oslabile EU i SAD, unatoč tome što EU najavljuje tzv. porez na ugljik za sve uvozne proizvode (uglavnom iz Kine) nastale uporabom fosilnih goriva.
(…)
Užasno samouništenje
U SAD-u je slično. Steven Koonin, fizičar i bivši podtajnik znanosti u Odjelu za energiju Obamine (!) administracije digao je glas:
“Ciljevi koje je postavila Bidenova administracija, tj. nulta emisija štetnih tvari od proizvodnje električne energije do 2035. godine, neostvarivi su i (auto)destruktivni. Procjenjuje se da, kako bismo postigli nultu emisiju do 2035., morali zatvoriti 11 postrojenja na fosilna goriva mjesečno od danas do tada. Jedanaest mjesečno! Dakle, jedno svaka tri dana! Treba imati na umu da sektor nafte i plina vrijedi 8 posto američkog BDP-a i zapošljava oko 10,5 milijuna ljudi. Kakvo uništenje, kakvo užasno (samo)uništavanje.“
Švicarci nisu ekološki neosviješteni. Naprotiv, samo su uključili mozak. Zato, ovo nije briga za okoliš, već preobrazba kapitalizma od crnog u zeleni i to na način koji, ako se ne uključi cijeli svijet, nema smisla.
Što se tiče stranaka zelenih, evo ih i kod nas, kao i zelenih politika, valja zaključiti s Marxom: „Kada vam kapitalizam nudi konopac da vas spasi, on će vas zapravo o njega objesiti.“ A isti štrik ćete platiti – Vi!, zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
