Na litijama koje je ovaj vikend organizirala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, povodom praznika Sv. Simeona Mirotočivog, u Podgorici je prema procjenama crnogorske policije sudjelovalo oko 24.000 ljudi.
Litija predstavlja molitvu uoči nedjelje i blagdana kada se blagoslivljao kruh u bizantskom obredu uz povorku. Izraz litija održao se u pravoslavnim crkvama; kod katolika ponegdje naziv za procesiju.
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori već tjednima organizira litije, kao oblik uličnog pritiska na predsjednika Milu Đukanovića i vlasti Crne Gore da povuku doneseni Zakon o slobodi vjeroispovjesti, prema koje SPC mora vratiti svu oduzetu imovinu Crnoj Gori.
Srbijanski mediji licitiraju deseterostruko većim brojem ‘šetača’ – već viđeno u Hrvatskoj
Srpski propagandni mediji u svom stilu licitiraju i deseterostruko većim brojem prisutnih. Na takav pristup medija iz Srbije, Hrvati su naviknuti još od vremena ratnog huškanja i priprema za agresiju na Hrvatsku 1980-ih i 1990-ih, kada su slična okupljanja u Kosovu, Beogradu, Bosni, Kninu, Petrovoj Gori, Dalju i drugim mjestima bila procjenjivana na nevjerojatne višestruko veće cifre. Takav huškački pristup srbijanskih vlasti nastavljen je do danas, od ministara poput Vučića i Dačića do svih premijera i predsjednika Srbije, uz svekoliku podršku medija i javnosti.
Za litije organiziran je prijevoz iz više crnogorskih gradova, ali i Bosne i Hercegovine, Srbije i samog Beograda. Kako je neslužbeno priopćeno iz policije, organiziranim grupama, iz Srbije i BiH, nije dozvoljen ulazak u Crnu Goru.
Zanimljivi detalj dogodio se tijekom litije kada je šef crnogorske policije Veselin Veljović fotografiran kako s balkona svog stana u Podgorici promatra ovaj događaj. Šef policije Veljović je na balkon ponosno stavio zastavu neovisne Crne Gore, kao primjer kako jedan političar cijeni i voli svoj narod.
Velikosrpske šetnje su pritisak na nacionalne manjine – Bošnjake, Hrvate i Albance
Višemjesečne dobro organizirane šetnje ulicama Crne Gore tek su vrh ledenog brijega, ispod kojeg se nazire, kako kažu politički analitičari, svojevrstan plan. U najnovijoj tezi, osim toga što je cilj litija rušenje predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, počinje se govoriti i o “čišćenju sjeverne Crne Gore od Bošnjaka”. Taj kraj, crnogorski Sandžak, je jako stradao od četnika u II. svjetskom ratu, gdje je četnički vojvoda Pavle Đurišić izvršio velike pokolje muslimana, jednako kao i u Foči, Goraždu i mjestima blizu granica tadašnje NDH sa Srbijom.
Naime, Bošnjaci, Albanci i Hrvati bili su presudan čimbenik na referendumu o neovisnosti Crne Gore 2006. na kojem je 55.5% stanovništva Crne Gore odlučilo za neovisnost. Upravo su najmnogobrojniji Bošnjaci (muslimani Crne Gore) na sjeveru zemlje, uz Hrvate u Boki i Albance u Ulcinju, Baru i granici s Albanijom, bili jezičac na vagi za prevagu i pobjedu “independista” na referendumu.
“Sve se to događalo u predvečerje Vukovara, Višegrada, Sarajeva, Srebrenice”
“Na udaru su i sredine sa drugim manjinskim narodima širom crnogorske države, dakle, Albancima i Hrvatima, koji su svojom tradicionalnom podrškom građanskoj i multietničkoj politici Mila Đukanovića i vladajućeg DPS-a sa koalicijskim partnerima ustvari garant i svoje i crnogorske opstojnosti”, tvrdi novinar i publicist Šekija Radončić za radiosarajevo.ba i nastavlja:
“Izvinite, ako na sjeveru Crne Gore, posebno u Beranama i Pljevljima, gdje ima dosta Bošnjaka, dva puta tjedno marširaju litijaši, čak i po okolnim selima, ako se ispred kuća muslimana na uličnim stupovima, strujomjerima i sličnim “štafelajima” crtaju križevi i četiri ocila (srpski grbovi), a jumbo zastave Srbije se farbaju gdje god se stigne, ako se, uz to, Amfilohijev svećenik iz Rožaja, koji službuje u crkvi koju su financirali isključivo muslimani, slika pored skulpture Draže Mihailovića, a dekan njegove bogoslovije ispod Čiča Dražinog portreta… Sve to je već viđeno i duboko urezano u pamćenje Bošnjaka, Hrvata i Albanaca, tokom slične bogobojažljive misije svećenika SPC-a 1990-ih, odnosno njihove zlouporabe svetaca, vjere i vjernika u predvečerje Vukovara, Višegrada, Sarajeva, Srebrenice… Da preciziram: ako bi se ostvario takav plan tihog etničkog čišćenja u Crnoj Gori, ona bi se u skorijoj budućnosti svela na slobodarsko Cetinje ili čisti geografski pojam, poput Šumadije, što je devedesetih bio i otvoreni naum Amfilohija Radovića“, kaže Radončić”.
Dokaz tome je facebook objava koja pokazuje ‘šetače’ i mitingaše s velikosrpskim obilježjima, koji već tjednima održavaju litije doslovno u svim mjestima, pa i selima ove zemlje. Ovo je dobro poznata ikonografija uoči balvan-revolucija i ratova u Hrvatskoj, BiH i Kosovu:
Zaista, jedan od ciljeva ove velikosrpske šetnje po Crnoj Gori koja traje već tjednima, vjerojatno je i pritisak na nacionalne manjine Bošnjaka, Hrvata i Albanaca, koje su zdušno za neovisnost Crne Gore. Jer manjine vrlo dobro znaju, pobijedi li velikosrpska strana – ne piše im se dobro.
A sve to mora interesirati i hrvatske vlasti, pa i stoga što je Hrvatska proživjela ovakve slične stvari pred rat 1991. godine. A one šute.
Povratak CPC
Podsjetimo, nakon osnivanja Kraljevine SHS 1918., CPC je ukinuta, a svu imovinu preuzela je SPC. Sada se u SPC-u i Srbiji bune jer smatraju da bi utjecaj SPC-a bio uškopljen i sužen, dok je s druge strane CPC pokrenula postupak za priznanje autokefalnosti u carigradskoj patrijaršiji.
Crna Gora je tako krenula stopama Ukrajine koja je uspjela dobiti autokefalnost za svoju nacionalnu Crkvu te tako ograničiti utjecaj Ruske pravoslavne crkve. Očekuje se da bi CPC mogla dobiti, odnosno obnoviti crkvenu neovisnost jer je bila priznata od ostalih pravoslavnih Crkava do svog ukidanja.
Također, ostale vjerske zajednice, katolička, židovska i islamska, nemaju ništa protiv zakona te su s državom potpisale i posebne bilateralne sporazume. Budući da SPC to nije učinila, nastoji ga se s njihove strane osporiti te ga proglasiti protuustavnim i antisrpskim.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
