Posljednja poruka Ratka Mladića je značka cvijeta na njegovom reveru: cvijeta koji može oživjeti i nakon što se sasuši, kao da želi poručiti da njegova zločinačka ideologija ne umire u Srbiji i BiH, javlja HRT.
Na izricanju prvostupanjske presude Ratku Mladiću vidjeli smo još jedan igrokaz u Haagu, kakav su znali izvoditi srpski optuženici: prvo je obrana u fotofinišu nastojala učiniti sve da uvjeri sud pa čak i UN u New Yorku da je Mladić prebolestan za izricanje presude, pa eto ga jutros ulazi u sudnicu nasmijan, sluša početak podrugljivo se smijuljeći.
Potom, prva stanka tijekom izricanja neke presude na haškom sudu – tražili su je opet zbog njegova lošeg zdravlja: branitelj navodi da mu je tlak previsok i ako bude morao dalje slušati, umrijet će od moždanog ili srčanog udara- no, odgoda je odbačena, a Mladić je u pokrajnjoj sobi saslušao čitanje presude do kraja na televizoru, a da mu vlas s glave nije pala. U pokrajnjoj sobi, jer je uoči toga isključen iz sudnice zbog vikanja i psovanja, tvrdeći da su sve optužbe laži.
Bez obzira na iskrivljenu percepciju i mitomaniju u svojoj glavi, ili možda upravo zbog nje – Mladić će ući u povijest obilježen najgorim epitetima: “bosanski mesar” ili krvnik, naziva ga BBC, a UN-ova povjerenica za ljudska prava “oličenjem (epitomom) zla”.
General-pukovnik i zapovjednik vojske Republike srpske nije imao nikakvih vojnih postignuća – ni u Hrvatskoj gdje je vršio vojničko i krvničko šegrtovanje, ni u BiH gdje je naredio i izvršio jedini priznati genocid u Europi nakon drugog svjetskog rata, nešto što je većina u Europi smatrala nemogućim. Jedina njegova “postignuća” bila su zločini nad bošnjačkim i hrvatskim civilima, pred čvrstom vojnom obranom i napadima se povlačio, a ulazio je u slaba područja i tamo terorom provodio etničko čišćenje.
Stoga loše odjekuju naslovi nekih srpskih medija i izjave nekih političara, poput predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da je haška presuda sramotna.
Kao što i zabrinjavaju izjave rodbine žrtava da se u Srbiji i BiH poslije rata rodilo mnogo novih Mladića. To i jest njegova (Mladićeva) posljednja poruka bila danas: nije bilo kajanja, već je zataknuo značku sa srpskim cvijetom kojeg zovu i feniks – jer može oživjeti i nakon što usahne: odnosno da njegova zločinačka ideologija nikada neće sasvim i zauvijek umrijeti?
