Prije dva dana je proslavljen u BiH entitetu RS, „dan republike“. Entitet koji je – kako je poznato, nastao na etničkom čišćenju i brojnim zločinima nad nesrpskim stanovništvom proslavio je i ove godine svoj dan. Srbi imaju dobar razlog za to. Dobili su „svoju republiku“ i to proslavljaju. Ustavni sud BiH je slavljenje toga dana proglasio neustavnim, ali koga je od onih briga za Ustav zemlje koju oni ne priznaju i čije granice su za njih samo privremene. Tako se očituju svi srpski političari iz tzv. Republike Srpske.
Uostalom, nije ni sporna proslava kojoj prisustvuju političari koji su iz tzv. RS ili njihovi saveznici Rusi. Nama može biti sporno sudjelovanje na proslavi našega veleposlanika u BiH g. Ivana del Vechia te predsjednika najveće političke stranke Hrvata u BiH, HDZ-a g. Dragana Čovića.
Kakvu poruku oni šalju mnogim desetinama Hrvata koji su protjerani iz RS, i onim malobrojnim u tzv. RS koji su i danas obespravljeni i koji trpe različite vrste pritisaka i netolerancije, te pravnu nesigurnost.
Što su prolazili i prolaze Hrvati?
Stotine Hrvata, koji su bili na prisilnom radu za vrijeme rata devedesetih i koji su prošlih godina tužili tzv. RS dobili su negativne presude i još moraju platiti troškove postupka koji nisu mali i iznose po nekoliko tisuća maraka. Oni, koji dobivaju mirovine iz tzv. RS su tom novom kaznom ovršeni, a i oni koji žive u Hrvatskoj također moraju plaćati jer „pravda“, kako ju kroje vlasti u tzv. RS, se mora provoditi.
Imovina protjeranih Hrvata kojima se onemogućuje održivi povratak se i dalje devastira i koristi kao vlastita. Mnoge kuće, koje su sami prognanici obnovili, ponovno su devastirane, šuma koja je u posjedu prognanih se i dalje siječe i odvozi, pristup parcelama koje su u vlasništvu prognanih se onemogućava zagrađivanjem ili uzimanjem dijela zemljišta. Budući da većina prognanih i pogođenih nepravdama nema povjerenja u vlasti tzv. RS, sve te nepravde se godinama ne rješavaju i ljudi se osjećaju nezaštićeni. Još ima rješenja o povratu kuća, koje su bile useljene njihovim vlasnicima, ali ta rješenja nisu provedena jer se uvijek nalazi način da se ona ne provedu.
Što se tiče održivog povratka za koji još uvijek ima veliki broj zainteresiranih nažalost tu nema pomaka. Oni, koji su podnijeli zahtjev za obnovu svoje uništene imovine bilo u BiH ili Hrvatskoj ne dobivaju nikakve odgovore, a kamo li potrebnu pomoć.
Da je povratak što se tiče vlasti tzv. RS završen, potvrđuje i ukidanje ministarstva za izbjeglice u Vladi RS.
Samo u Banja Luci za vrijeme rata u kojoj nije bilo nikakvih otvorenih ratnih sukoba ubijeno je 105 katolika, za čiju nasilnu smrt do sada nitko nije odgovarao niti je bilo prosvjeda za te katoličke „Davide“.
Što čine političari?
Sve ovo znaju „naši“ hrvatski politički predstavnici u BiH kao i u Hrvatskoj ali ih to ne spriječava da surađuju bez da traže rješavanje ovih gorućih pitanja za domaću hrvatsku populaciju. Njih nije briga ni za žive ni za mrtve njihove sunarodnjake! Naravno, da se mora s drugima surađivati, ali treba imati plan kako postići i zaštititi ravnopravnost Hrvata u entitetu tzv. RS kao i cijeloj BiH. Znaju li to i da li uopće to žele političari Hrvati koji za sebe tvrde da su predstavnici svoga naroda ili da rade za opće dobro svih građana?
Prema njihovom dosadašnjem ponašanju dojam je da ili ne znaju, ili – još gore – da neće! Dokad će tako?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
