U Kini, zemlji s milijardu i 380 milijuna stanovnika, točnije u Šangaju, njezinom najvećem gradu u kojem obitava 24 milijuna ljudi, pedesetak tamošnjih Hrvata odlučilo je osnovati svoju udrugu kako bi se okupili i povezali.
Nije to bilo lako. I dan danas, bez obzira što živimo u vremenu njezine najveće ekspanzije i povijesnog prevrata u gospodarsko-društvenom pogledu, Kina nije zemlja koja je prva na listi prioriteta i interesa, barem što se tiče Hrvatske i zemalja u regiji.
Sastav hrvatske “dijaspore” u Kini: stručnjaci i studenti
Ni Hrvati koji tamo žive nisu “klasična” dijaspora kakva se obično poima s obzirom da pri spominjanju te riječi vjerojatno prvo na pamet padaju zajednice u SAD-u, Australiji, zemaljama Južne Amerike i slično – sve s višegodišnjim “stažem” i već nekoliko generacija koje su tamo rođene.
Uzimajući u obzir veličinu i grandioznost najmnogoljudnije zemlje svijeta broj Hrvata koji u njoj žive i rade nije velik kao u gore navedenim zemljama. Podaci hrvatskog veleposlanstva govore da ih u Kini ima oko 300, a na području Šangaja stotinjak. Međutim, procjenjuje se da ih je ipak nešto više, budući da im se nisu dužni javljati.
I taj mali broj u svakom slučaju nije nimalo zanemariv s obzirom na povijesne okolnosti, aktualni značaj na svjetskoj razini te činjenicu da se u većem broju radi o visokoobrazovanim stručnjacima koji su došli podijeliti svoje znanje te studentima u “lovu” na nova iskustva.
Iako već duži niz godina težnja da se Hrvati povežu na Dalekom istoku postoji, ona je u punom smislu zaživjela tek nedavno i to zahvaljujući Ivici Žumbaru. S obzirom da se može pohvaliti zavidnim radnim iskustvom u inozemstvu i samoj Kini, nije mu bilo strano nastojanje da, svuda gdje radi, nastoji okupiti hrvatske iseljenike. Isto je pokušao i s Kinom, preciznije Šangajem, koja, čini se, nije bila lak zalogaj.
“Ovo nije od jučer. Sve je trajalo dugo, ali očigledno se nije sve spojilo kako treba da se dobije taj potrebni zamah. Mi na ovim prostorima, gdje nas tradicionalno nema mnogo, nastupamo kao individualci i sve nam je nepoznanica. Iz tog razloga umrežavanje je ključno”, istaknuo je sugovornik.
Neformalni susreti s ozbiljnim temama
Žumbar je za početak odlučio davati poticaje međusobnom upoznavanju tako da je inicirao neformalne susrete. Prvi od njih održan je u jesen prošle godine i prisustvovalo mu je dvadesetak Hrvata koji žive u Šangaju i njegovoj okolici. Na njemu su se upoznali i mladići Jakov Slatina i Vedran Bukvić koji su u ovaj kineski megalopolis došli zbog nastavka studija ekonomije.
“Nas dvojica smo razgovarajući shvatili da smo prošli kroz iste probleme prilikom dolaska suočivši se sa stvarima na koje nas nitko nije upozorio. Samo igrom slučaja povezali smo se s nekim Hrvatima putem grupe na WeChatu,” istaknuo je Slatina.
Mladi dvojac prvi je obol dao tako da su se potrudili oko organizacije idućeg susreta mjesec i pol dana nakon prvog na kojem prisustvo “šangajskih” Hrvata značajno poraslo.
“Obojici nam je odmah bilo jasno da od gunđanja nema ništa i da se nešto treba napraviti od čega će svi u konačnici imati koristi”, rekao je Bukvić.
Drugo okupljanje u većem broju bila je prilika da se ozbiljnije krene u razgovore. Počelo se secirati aktualno stanje, odnosno mogućnosti na temelju čega i prema čemu krenuti. Teme su se vrtile od toga kako ublažiti “prizemljenje” onih, napose studenata, koji dolaze na novi i poprilično nepoznat teren do rješavanja drugih tekućih pitanja koja muče Hrvate koji žive diljem Kine.
Sve to potaknulo je Žumbara da se javi u Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Pekingu i obavijesti ga o njihovim nakanama. Ideja je tamo bila dobro prihvaćena, a veleposlanik Nebojša Koharević te politička savjetnica Bisera Fabrio u siječnju su se zaputili u Šangaj, kako bi podržali ovu inicijativu koja je osmišljena kao neformalna zajednica koja okuplja poduzetnike, studente, umjetnike i na druge načine angažirane Hrvate koji žive u Šangaju i njegovoj okolici.
Višesatni i konstruktivni susret je upriličen u uredu počasnog predstavnika Hrvatske gospodarske komore u Kini Liua Ganga, a predstavnici veleposlanstva su doznali više o čitavom nizu ideja i aktivnosti koje zajednica predlaže.
Misle ozbiljno: Napravljena web stranica i logo
Susret je bio korak prema stvaranju konkretnog, opširnijeg dokumenta o analizi situacije i svim prijedlozima za buduće djelovanje, a zaživjela je i službena web-stranica.
Mladoj studentici Ivi Stošić, koja je ujedno i šangajska snaha, nije trebalo mnogo da izradi službenu stranicu i logo “Hrvatske inicijative Šangaj – Croatian Initiative Shanghai“.
“Ovo je inicijativa koja se dugo čekala. Sada je pred nama mnogo posla vezanog uz buduće planove koji su naznačeni u dokumentu koji možete, zajedno s ostalim informacijama, pronaći na našoj stranici ww.crish.net”, naglasila je sa smješkom buduća dizajnerica interijera koja od 18. godine živi u Šangaju.
Marina Kramer, Splićanka s bogatim radnim iskustvom u međunarodnim međuvladinim organizacijama te političkim think-tankovima koju je, zajedno s njezinim suprugom, poslovni put vodio i do daleke Azije, preuzela je ulogu tajnice novouspostavljene inicijative.
“Prije Kineske nove godine napravili smo važne korake kako bi uspostavili čvrste temelje, a nakon praznika i početkom proljeća krećemo s ozbiljnim radom. Sama izrada stranice i loga je poruka da mislimo ozbiljno,” poručila je Kramer koja je kontaktirala i brojne hrvatske institucije te ustanove koje bi se mogle zanimati za ono što inicijativa predlaže.
No, ono što svi sugovornici ističu jest da se ne žele ograničiti samo na Šangaj i susjednu mu regiju jer im je glavni cilj stvaranje veće zajednice Hrvata koji žive i rade u Kini.
“Nismo isključivi, nikako! Sada krećemo u animiranje ostatka sunarodnjaka koji žive u Kini. Novi vidovi komunikacije nam u tome mogu pomoći i to treba iskoristiti”, zaključio je za kraj Žumbar koji nije krio zadovoljstvo posljednjim susretom zajednice, koji je održan prije desetak dana i na kojem se okupio dosad najveći broj Hrvata koji žive u Šangaju i okolici – njih pedesetak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
