Hrvatska je 29. srpnja 2015. dobila preporuku UN-ova Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije (CEDAW) žena da u sljedeće dvije godine osigura dostupnost pobačaja i moderne kontracepcije (“pilula za dan poslije”) tako da budu pokriveni iz zdravstvenog osiguranja.
Ukoliko bi Republika Hrvatska provela takvu preporuku, hrvatski porezni obveznici morali bi financirati pobačaj i pilule za dan poslije putem izdvajanja za zdravstveno osiguranje.
Osim što bi se time kršila prava na život, prava majke i oca, te pravo na slobodu savjesti poreznih obveznika, taj bi se novac slijevao kontracepcijskoj industriji i industriji pobačaja (čije strahote možemo vidjeti u slučaju lanca klinika za pobačaj Planned Parenthod u SAD-u).
Što je CEDAW?
UN-ova Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (Convention on Elimination of All Forms of Discrimination Against Women – CEDAW) usvojena je 1979 g. na Općoj skupštini UN-a. Naziva se međunarodnim zakonom o pravima žena. Ona definira pojam diskriminacije žene te određuje program nacionalnog djelovanja za suzbijanje te diskriminacije. Konvneciju je, do sad, ratificiralo 185 zemalja članica UN-a, a ona države potpisnice obvezuje na neprestan rad u osiguravanju i napretku pravne i stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca. Radi praćenja napretka ostvarenog primjenom Konvencije, 1982 g. osnovan je CEDAW odbor kojeg bi trebale činiti 23 stručnjaka “visokog moralnog ugleda i stručnosti” za područja na koje se CEDAW odnosi.
CEDAW odbor temljem primljenih izvješća s područja politike i zakonodavstva, ekonomske ravnopravnosti, zdravlja i dr. izdaje neobvezujuće preporuke državama za daljnju provedbu Konvencije. Ove godine CEDAW odbor zasjedao je od 6. do 24. srpnja, u Ženevi, a na njemu je 15. srpnja i Hrvatska, koja je Konvenciju ratificirala 1992., predstavila objedinjeno izvješće za protekla dva razdoblja, odnosno poreteklih 8 godina.
Delegaciju Vlade RH (predstavnici deset ministarstava i dva vladina ureda) predvodila je ravnateljica Vladinog ureda za ravnopravnost spolova mr. sc. Helena Štimac Radin. Tijekom predstavljanja izvještaja moglo se čuti kako je uveden Zdravstveni odgoj, reguliran priziv savjesti te kako minisarstvo zdravlja priprema inspekcije u svim bolnicama s ginekološkim odjelima tijekom ove godine.
Uz službeno Izvješće Vlade RH su predstavljena i alternativna izješća nevladinih organizacija koje su pripremile: Babe, Ženska soba, Roda, Cesi i Ženska mreža Hrvatske. U svojim altenativnim izvješćima one su predložile: uspostavu striktrne pravne procedure za prigovor savjesti koji vrijedi samo za pojedince, ne i za bolnice, uspostavu regionalnih savjetovališta za reproduktivno zdravlje, trenutnu obustavu procedure za dobivanje pilule za dan poslije (ellaOne), mjere za implementaciju odgoja za spolno i reproduktivno zdravlje; treniranje učitelja i obvezan zdravstveni odgoj, pokrivanje kontraceptiva iz zdravstvenog osiguranja, osiguravanje pristupa hitnoj kontracpeciji (ellaOne) za žene i adolescentice, uključujući ukidanje obaveznog recepta.
Preporuke “stručnjaka” UN-ovog odbora
CEDAW Odbor 29. srpnja izdao je preporuke za sljedeće razdoblje u kojima od Republike Hrvatske traži da ih se o pitanju dostupnosti pobačaja i kontracepcije koje bi u cijelosti pokrivalo zdravstveno osiguranje izvijesti za dvije godine (iako se uobičajeni izvještaji dostavljaju svake četiri godine).
Preporuke navode Vatikanske Ugovore i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj kao prijetnju ravnopravnosti spolova i suzbijanju diskriminacije žene te uzrokom “zastoja na područjima kao što je pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju.”
Nameće što bržu ratifikaciju Istanbulske konvencije te traži povećanje broja sati spolnog i reproduktivnog odgoja i “reguliranje prava na priziv savjesti” na način da ne bi ometalo žene u učinkovitom pristupu pobačaju i kontracepciji.
Smatraju kako je Zakon o medicinskoj oplodnji diskriminatoran jer ne dozvoljava medicinsku oplodnju ženama koje žive u istospolnim zajednicama i ženama bez partnera koje nisu neplodne.
Čak i uvođenje preferencijalnog glasovanja vide kao diskriminaciju žena jer se u takvom izbornom stavu ne može uvesti kvota od 40% kojom bi se osigurala zastupljenost žena u Saboru.
Svojim preporukama CEDAW Odbor proizvoljno tumači odredbe Konvencije, u kojoj se niti pobačaj ni kontracepcija ne spominju. Konvencija govori kako je ženama potrebno osigurati dostupnost usluga vezanih za trudnoću, porođaj i razdoblje poslije porođaja. Tzv. “pravo na pobačaj”, koje spominje Odbor, ne postoji u međunarodnom pravu, niti u pravnom poretku Republike Hrvatske.
Ovakve preporuke stvaraju pritisak na države pristupnice a posljedica su aktivističkog djelovanja članova UN-ovih tijela. Nažalost, pojedini mediji i lobiji skloni su tumačenju da je Hrvatska obavezna provesti preporuke CEDAW Odbora, primjerice onu o pokrivanju troškova pobačaja i kontracepcije putem sustava zdravstvenog osiguranja što nije točno.
Hrvatska bi ratificirajući istanbulsku Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena pružila temelj za razumijevanje jednakosti žena i muškaraca kroz osiguravanje jednakih prava i mogućnosti kako bi žene mogle uživati sva svoja prava i temeljne slobode, a nije pristala niti potpisala nametanje rodne ideologije pod krinkom borbe protiv diskriminacije prava žena.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 žena da u sljedeće dvije godine osigura dostupnost pobačaja i moderne kontracepcije (“pilula za dan poslije”) tako da budu pokriveni iz zdravstvenog osiguranja.){kind=link}