Vodič za američke izbore: Evo što je važno znati!

Foto: EPA

Američki predsjednički izbori održavaju se svake četiri godine u utorak poslije prvog ponedjeljka u studenome.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Glasa se u jednom krugu zasebno u svakoj od 50 američkih saveznih država i gradu Washingtonu (Dictrict of Columbia). Pobjeda u pojedinoj državi određuje kako će glasati članovi izbornog kolegija, tijela koje zapravo bira predsjednika SAD-a.

Izborni kolegij ima 538 članova. Savezne države su u izbornom kolegiju zastupljene razmjerno broju stanovnika. Kalifornija kao najmnogoljudnija američka država ima najviše elektora (55), a slijede je Teksas (38) te New York i Florida (po 29).

Na drugom kraju spektra, slabo naseljene države poput Aljaske, Vermonta, Delawarea, Wyominga ili Montane imaju samo po tri elektora.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Članovi izbornog kolegija biraju predsjednika i potpredsjednika 19. prosinca, ali to je samo formalnost.

Pobjeđuje onaj kandidat koji osvoji 270 elektora, apsolutnu većinu od 538.

Uz dvije iznimke u saveznim državama vlada načelo “pobjednik nosi sve” – kandidat koji u toj državi osvoji većinu glasova birača, neovisno kojom razlikom, osvaja sve njezine elektore. Iznimke su Nebraska i Maine koji elektore dijele razmjerno broju osvojenih glasova.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sustav “pobjednik nosi sve” praktički onemogućava kandidatima trećih stranaka da se domognu Bijele kuće.

Neke države tradicionalno glasaju za demokrate, druge su povijesno za republikance. Stoga se kandidati u kampanjama fokusiraju na onih desetak država koje od izbora do izbora mijenjaju stranu.

One se nazivaju “državama-borilištima”. Među njima su najvrednije one s najvećim brojem elektora poput Floride (29), Pennsylvanije (20) i Ohia (18).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kongresni izbori, guvernerski, referendumi

Amerikanci 8. studenoga neće glasati samo o predsjedniku. Bira se i novi saziv Zastupničkog doma Kongresa (435 zastupnika).

U postojećem sazivu većinu imaju republikanci s 246 kongresnika. Analitičari smatraju da demokrati neće vratiti kontrolu nad Kongresom, ali bi mogli smanjiti razliku u broju zastupnika. Mandat u Zastupničkom domu traje dvije godine.

Birat će se i trećina saziva Senata. Mandat u Senatu traje šest godina, ali se svake izborne godine bira trećina saziva. Republikanci i u tom domu imaju većinu (54 senatora), ali postoji mogućnost da im demokrati preotmu četiri mandata i da omjer nakon izbora bude 50-50. U tom slučaju odlučujući glas ima američki potpredsjednik. Pobijedi li Hillary Clinton na predsjedničkim izborima, takav rasplet značio bi da demokrati dobivaju prevagu u Senatu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dvanaest od 50 američkih država u utorak će birati nove guvernere.

Diljem SAD-a održat će se i 157 raznih referenduma o različitim pitanjima. U Kaliforniji će se, primjerice, odlučivati hoće li pornografski glumci morati nositi kondome, u nekim državama građani će se izjašnjavati o legalizaciji marihuane, u drugima o minimalnim plaćama.

Također, biraju se tisuće dužnosnika na lokalnoj razini, gradski vijećnici, suci, gradonačelnici i šerifi.

Pravo glasa ima oko 225 milijuna Amerikanca, ali podaci s predsjedničkih izbora 2012. pokazuju da se samo njih 71 posto registriralo za glasanje. Na kraju je odaziv bio nešto ispod 54 posto.

Što je izborni kolegij?

Na američkim predsjedničkim izborima 2000. demokratski kandidat Al Gore osvojio je 540.000 glasova više od republikanca Georgea W. Busha. Unatoč tome izbore je izgubio jer je Bush imao više glasova u izbornom kolegiju.

Iako Sjedinjene Države za sebe kažu da su najrazvijenija svjetska demokracija, narod svog predsjednika ne bira izravno. Umjesto toga ustav propisuje da svaka od 50 saveznih država bira ‘izbornike’ koji će zapravo izabrati predsjednika. To tijelo zove se izborni kolegij ili elektorski koledž.

Svaka država u izborni kolegij delegira onoliko izbornika koliko joj pripada razmjerno broju stanovnika. Izbornika je ukupno 538, što je broj koji odgovara broju kongresnika i senatora u američkom parlamentu.

Kalifornija je najmnogoljudnija američka država i ima najviše elektora (55), a slijede je Teksas (38) te New York i Florida (po 29).

Na drugom kraju spektra slabo naseljene države poput Aljaske, Vermonta, Delawarea, Wyominga ili Montane imaju samo po tri elektora.

Uz dvije iznimke, u saveznim državama vlada načelo “pobjednik nosi sve” – kandidat koji u toj državi osvoji većinu glasova birača, premda i najmanjom mogućom razlikom osvaja sve njezine elektore. Iznimke su Nebraska i Maine koji izbornike dijele razmjerno broju osvojenih glasova.

Sustav “pobjednik nosi sve” praktički onemogućava kandidatima trećih stranaka da uđu u Bijelu kuću.

U dosadašnjih 57 predsjedničkih izbora, uključujući i nadmetanje Gorea i Busha, četiri se puta dogodilo da kandidat osvoji manje glasova birača na nacionalnoj razini (popular vote), a ipak postane predsjednik.

John Quincy Adams osvojio je Bijelu kuću 1824. iako je Andrew Jackson imao 40.000 glasova birača više.

Godine 1876. Samuel Tilden imao je 250.000 glasova više nego Rutherford Hayes i izgubio izbore.

Predsjedniku Groveru Clevelandu 1888. niti 90.000 glasova više na nacionalnoj razini nije bilo dovoljno za drugi mandat jer je Benjamin Harrison izborio većine u izbornom kolegiju.

Demokratima lakši put

Zahvaljujući posrednom sustavu biranja predsjednika, pokušaji predviđanja pobjednika sastoje se od složenih operacija zbrajanja, oduzimanja i kombiniranja.

Ako je povijest pokazatelj onda je put do Bijele kuće lakši za demokratsku kandidatkinju Hillary Clinton. To je zato što je 18 država s ukupno 242 elektora na šest uzastopnih izbora glasalo za demokrate.

Istodobno je 13 država, ali sa samo 102 izbornika, šest puta za redom glasalo za republikance. Još šest država, koje su u povijesti znale katkad glasati za demokrate, ovaj put su čvrsto na Trumpovoj strani.

Neizvjesnost se stoga svodi na tucet ‘klackalica’ (swing states), država koje od izbora do izbora mijenjaju stranu.

Što više izbornika ima, to je država za kandidate važnija pa ne čudi što Trump i Clinton svako malo posjećuju Floridu (29 glasova), Pennsylvaniju (20), Ohio (18) ili Sjevernu Karolinu (15).

Teoretski, kandidati mogu doći do Bijele kuće ako osvoje dovoljno ‘malih država’ poput Nevade, Iowe ili New Hampshirea i usput preotmu neku od velikih suparničkih država.

Analitičari stoga procjenjuju izglede kandidata igrajući se brojnim kombinacijama – dodaju Ohio, oduzmu Iowu, prebace demokratsku državu na republikansku stranu i obrnuto.

Ali unatoč svim varijacijama mnogi vjeruju da je Florida, najveća ‘swing’ država, ključ izborne pobjede, a posebno za republikanskog kandidata koji bez Sunčane Države teško može do predsjedničkog mandata.

Dio Amerikanaca izborni kolegij smatra anakronizmom s konca 18. stoljeća i misle da bi ga trebalo zamijeniti neposrednim izborima na nacionalnoj razini. Kažu i da se izbornim kolegijem izruguje sustav “jedna osoba, jedan glas”.

Dodatno, zbog izbornog kolegija kandidati za američkog predsjednika u kampanji se fokusiraju samo na one države koje im mogu donijeti većinu u tom tijelu dok ostale pretvaraju u promatrače, što ima negativne posljedice na motivaciju birača i odaziv.

Naglašavaju i kako postojeći sustav omogućuje prevare jer je krađom svega par tisuća glasova u nekoj saveznoj državi moguće promijeniti cijeli ishod na nacionalnoj razini.

Primjerice, da je John Kerry na izborima 2004. osvojio Ohio, a malo mu je nedostajalo, imao bi većinu u izbornom kolegiju iako je na nacionalnoj razini za Georgeom W. Bushom zaostao za tri milijuna glasova.

Izborni kolegij ima i snažne pobornike koji tvrde da s njime čuva federalizam, decentralizacija i onemogućava se urbanocentričnost, odnosno da predsjednik postane osoba koja osvoji samo velike gradove.

Tvrde i da je u slučaju izbornih nepravilnosti lakše provjeriti glasove u jednoj saveznoj državi, kao što je bilo na Floridi 2000., nego provjeravati desetine milijuna glasova na nacionalnoj razini.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.